A šta da vam kažem??
Tražim skromne darove, koliko se to u ovo skupo doba može naći. I da svi budu zadovoljni odabranim.
A da istovremeno ne budu neka kineska sranja, kuhinjske krpe (totalno uvredljivo, osim kod posjeta vezanih uz novokupljene nekretnine), te ostale stakleno-plastične drangulije koje obično ne služe ničemu, a budući vlasnici ih bace prvom prilikom u smeće...
Ili oni škrtiji na način da ih "recikliraju" i poklone dalje..
Uglavnom, spisak osoba s kojima godinama razmjenjujemo darove svake godine je sve kraći - od toga da su stvarno teška vremena do toga da djeca rastu, pa recimo - jednom poluodraslom 16-17-godišnjaku ne znaš što bi poklonio. Skupi mobiteli i ostala it- oprema je preskupa, sve ostalo je sada uvjetno besplatno - nekad su se kupovali muzički cd-ovi, igrice za kompjutore ili razne game-kutije. Pretpostavljam da bi se uvrijedili da dobiju knjigu. To je totalno ne-književna generacija. Koma.
I onda imamo razmažene i uobražene klince site svih mogućih "slatkiša", s druge one totalno skromne kojima roditelji ne mogu priuštiti niti koricu kruha jer su davno ili tek netom ostali bez posla. I sve mi to baca suzu na oko i blues u dušu..
Nekako sam tužna. Već danima. Prvo - vrijeme je kao tri dana pred (kasni) Uskrs, a ne Božić, drugo - sve ove traume oko loše financijske situacije. Nisam sigurna ni kako izgledaju naše božićne kuglice i da li su lampice preživjele proljeće. Naše proljeće.
Ne razmišljam ni o božićnim kolačima jer moram skupiti neke nove recepte, kupiti valjak za tijestu, posuditi kalupe...
Kenja.
Post je objavljen 18.12.2011. u 18:34 sati.