Marketing
"Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" Lk 1, 38
Iz evanđelja po Luki 1, 26 - 38
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
"Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom! Ne boj se, Marijo, ta našla si milost kod Boga. Evo, začeti ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus."
Ove riječi kažu veoma mnogo: u Božjem planu otkupljenja i spasa Marija će imati golemu ulogu, veliki udio; ona je fizički, životno povezana s Isusom; Bogu koji je vječni Život dala je čovječji život: mati je Boga što je u njenom krilu postao tijelo - čovjek.
Od trenutka Najveštenja velika majka i najveći sin dijele život: on je 9 mjeseci u njezinu krilu, kao maleno dijete nekoliko godina na njenom krilu, 30 godina uz njezino krilo i mrtav opet na njenom krilu.
Svatko bi morao ponoviti riječi Marijine: "Evo službenice Gospodnje“ i pretvoriti ih u život. Naš Bog hoće naše čitavo srce, sav naš život bez pridržavanja i ostataka - u tom je sav naš kršćanski život: "Daj mi, sine moj, srce svoje i neka oči tvoje raduju putovi moji", govori u ime Boga starozavjetni mudrac.
Ništa na zemlji nema ljepše nego duša - čovjek što posve pripada svome Bogu: daje se posve njemu u ruke; trudi se da svoju volju što savršenije prilagodi i podredi Božjoj volji... Tako je napravila i Marija, a isto to se očekuje od nas. Svakodnevno, kada u jutro otvaraš oči, dužan si Bogu reći Fiat – Neka mi bude po tvojoj riječi. Marija je sama za sebe rekla „Svi će me narodi zvati blaženom“, a zašto? Samo zato, jer je sa srcem ispunjenim radošću (ali budimo realni: i sumnjom) u onaj dan, prije mnogo godina rekla Bogu „Neka bude“, „neka bude“, „neka bude“, „neka bude“...
Post je objavljen 18.12.2011. u 10:44 sati.