Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/johnbezterrae

Marketing

Moram malo i o jeziku rondat', zar ne? :P

Danas sam ispod jednog članka na Jutarnjem ostavio komentar u kojem sam pitao zašto se toliko forsira genitiv umjesto posvojnog pridjeva. Naime, početak naslova članka išao je nešto tipa „Suradnici Pape izjavili...“ I sada (se) ja lijepo zapitam ispod u komentarima zašto se forsira taj genitiv (koji meni zvuči apsolutno grozno i para mi uši), a odgovor koji dobijem je: „Zato jer je kraće i jezično ekonomičnije.“

Mislim, STVARNO! Ako ćemo se tako igrati, hajdemo onda izbaciti sve samoglasnike, kao jidiš, ili možda da pobacamo vani sve nastavke za sve moguće padeže i da koristimo samo nominativ? Hell, pa ne treba nam ni toliko glagolskih vremena i načina, možemo živjeti samo s jednim! Zašto bi jedan jezik uopće bio ekonomičan? Zašto je „suradnici Pape“ ljepše od „Papini suradnici“? Neki novi „klinci“, neka nova gramatika… :S

No dobro, vidim da će hrvatski, onaj lijepi, smisleni i uhu ugodni hrvatski, uskoro postati arhaičan i govorit će ga nekolicina onih koji još i razumiju funkciju određenih rečeničnih dijelova. To je valjda normalan proces, ne znam. Pasiv sam se naučio i ignorirati, iako me tu i tamo još uvijek probode. Mrzim ga. Mrzim ono vražje „od strane“. Kraće je i ekonomičnije napisati da je nešto „napravljeno od strane države“, nego napisati da je to nešto „država napravila“? Da, ali onda bi se morala promijeniti čitava struktura rečenice, prebaciti pola imenica i pridjeva u neki drugi padež, promijeniti lice glagolima, možda… Puno posla za naše današnje kvazinovinare.

Sve je to nepismeno i priglupo, nemarno i bezobrazno, ako mene pitate. Svi do zadnjeg (ili do zadnje) koji se izvlače objašnjenjima da je nešto „kraće i jezično ekonomičnije“. Nije ni kratko ni ekonomično nego ste vi svi NEPISMENI! :@

I da, svi mi imamo svoje dijalekte, svi patimo u određenom stupnju od njih i teško ih je izbjeći u standardnom jeziku. Ali jedna je stvar ako ja pišem na blogu svome, privatnome i ako me nitko za to ne plaća, pod utjecajem dijalekta, a drugo je ako jedan NOVINAR dobiva plaću za svoje tekstove koje će čitati ČITAVA Hrvatska, a ne samo Zagreb ili samo Split ili samo Dubrovnik ili samo Levi Štefanki, piše jezične katastrofe i kolje jezik.

Ne umišljam si da poznajem apsolutno svako gramatičko i pravopisno pravilo. Stavljam zareze na krivo mjesto, omakne mi se poneka queer konstrukcija (većinom zato što sam toliko okružen netočnim konstrukcijama da ih više ne znam ni prepoznati kao netočne), vječno ratove vodim s navodnicima i ostalim grozotama… Ali barem se trudim ne klati jezik do krajnjih granica. Moja me profesorica naučila aorist glagola biti, znam (relativno dobro) pogoditi veliko i malo slovo, razlikujem „č“ i „ć“, trudim se naučiti apsolutno razlikovati „ije“ i „je“…

Digresija. Primijetio sam da kontinent (pri tom mislim na Zagreb i okolicu, jer sam tu stacioniran) generalno ima problema s raspoznavanjem naglasaka te pogađanja „č“ i „ć“. Dijametralno suprotno (ako bismo to mogli uopće nazvati dijametralnim), južni dijelovi većinom nemaju problema s naglascima, ali ih zato ubija „ije“ i „je“. Mi dolje, kao hiperijekavci, imamo tendenciju stavljati „ije“ svugdje, možda zato jer Dubrovčani vole rastezati svoje slogove do točke pucanja i s vremenom smo izgubili moć razlikovanja „ije“ i „je“. A kontinent ima tendenciju nabijanja „č“ na sve živo te izrazito naglašavati na zadnjem slogu.

Ono što me fascinira je neprihvaćanje ispravnog naglaska! :D Ne znam je li to zato što ljudi ne žele (ili ih nije briga) ili zato što ne mogu čuti razliku, ali kada i nekoliko puta ljudima ponovim neku riječ, ispravno naglašenu, oni ostaju pri svome! Recimo, ombrela. Naglasak je na „o“, nije na „e“! I puno, PUNO puta sam ljude ispravio, ali oni i dalje ostaju pri svome! Je li to iz nebrige ili jednostavno ne čuju razliku, ne znam. Ali pomirio sam se s time i amen.

No, dakle, novinari i klanje hrvatskog jezika. Valjda živim u tom nekom vremenu promjena i moram se pomiriti s činjenicom da val te promjene ne mogu zaustaviti. Ako je jeziku suđeno da bude preplavljen pasivom, onda dobro, predajem se. Ako je genitiv popularniji od posvojnog pridjeva, neka im… Ali osobno NEĆU pratiti taj trend i izbjegavat ću ga pa makar postalo i zakonski kažnjivo izbjegavati ga! Ako je normalno spajati česticu „ne“ s glagolom, dobro, valjda se moralo dogoditi i to. Onda predlažem da se u sljedećem izdanju pravopisa i gramatike unesu novonastale promjene. Pospartančimo jezik, i tako je svima lijeno odvajati „ne“, pisati ili izgovarati nekoliko slova viška ili razmišljati umjesto Google translatora… :(

Krivim osnovnoškolske i srednjoškolske profesore i profesorice, nikog drugog. Očito ne inzistiraju dovoljno na pravopisu i gramatici. Imaju dva zadatka: naučiti djecu književnosti i naučiti ih hrvatskom jeziku. Čini mi se da su jedno temeljito zasrali. Naša profa u srednjoj je imala „Sedam smrtnih grijeha“ u pravopisu i gramatici i ajde se sad ti usudi napisati krivo aorist glagola biti ili SLUČAJNO pripojiti „ne“ glagolu! Jedinica u dnevniku, tako temeljito zabetonirana, da si se krvavo morao pomučiti da je ispraviš! Ali naučila nas je! Pitam se kakva je metodologija ostalih profesora i –ica…

No dobro, jbga, stercus accidit. Čini mi se da mi je grintanje oko jezika barem jednom mjesečno postalo navika. Borba s vjetrenjačom, izrazito otpornom, čeličnom…

Btw, novinari i svi ostali, nije sramota otvoriti pravopis ili gramatiku i pogledati nešto, ako niste sigurni kako nešto napisati. Isto tako, nije sramota pitati domoroca kako se nešto izgovara ili otvoriti rječnik i provjeriti naglasak. Iako je 95% izvjestitelja na nacionalnim dalekovidnicama zagrebačkog govornog područja, ne izgovara se svaka riječ po pravilima dotičnog… E!


Post je objavljen 17.12.2011. u 23:57 sati.