Marketing
nakon tjedna....
Moram priznati da mi tjedni i dalje prolaze brže od očekivanog. Istina, radno vrijeme je sada više nego redovito i već bi svi mogli rihtati uru po mom izlasku iz firme, ali, nagomilani zaostaci još uvijek stoje u redu. No, oni me ne brinu – zadovoljan sam činjenicom da sam, još uvijek, ustrajan u svojim „obvezama“ prema sebi – kiro, zubarica, a sada, konačno, na red su došle i redovite kontrole „motora“ koje nisam obavio od prošle godine.... ma nije ni čudo da mi dani lete... no, sve me ispunjava osobnim zadovoljstvom... jer, kako ne biti sretan kad nalazi pokazuju vidna poboljšanja u svakom pogledu... čak i oni s kojima stalno vodim muku...masnoće.... ali, tu baš nisam sam zaslužan.... već savjet drage mi osobe od prije više od godinu dana a na koji sam, iskreno, zaboravio.... kako stvari stoje, izgleda da će i pejsmejkeri ali i sva ostala pomagala koja su mi žustro predlagali i najavljivali što struka, što pojedinci, ostati za neka druga vremena... i, nastojat ću, koliko je do mene, zaobići ta druga vremena...ovako je, ipak, slađe.....no, uz sve te obveze, trke i strke, ipak se nađe vremena i za obaveznu, makar kasnu, šetnju, ali i druženje.... ovaj smo tjedan ugurali u raspored čak dva... jedno druženje bilo je sa dragim penzionerkama koje ove godine, na žalost, nismo baš pretjerano viđali..... ali, razumjele su one situaciju pa smo se popravili, makar malo, pred kraj godine.... Lijepi trenuci, prisjećanja, mali znak pažnje sa stručkom cvijeća, pokazao je koliko je malo potrebno za iskren osmijeh....ali me i zamislilo kako i to malo nestaje u ljudima..... istina, ove smo se godine samo sretali po sprovodima i na fešti za „nove“ penzionerke...ali, ova je godina bila posebna borba u našim životima kada smo više brige posvetili osobnom opstanku i strahu za njega.... sada kada smo tu bitku izborili na ovaj ili onaj način, sada pronalazimo vrijeme i za sebe... prijatelje.... svoj život... Nevjerojatno je koji duh zajedništva i dalje među nama vlada, kolika sloga, ali i količina humora... bilo je predivno nekoliko sati provesti u tako opuštenom druženju...čak smo i dobili kompliment da konačno opet postajemo normalni...
I, čini mi se da je ove godine, prvi puta nakon dugo vremena, ovaj duh Blagdanskog ozračja dotaknuo i mene na jedan poseban način... prepustio sam mu se dodatno ispunjen zadovoljstvom rezultata nekih pretraga ..i to me, začuđujuće, posebno veseli....
A da Božić bude bijeli, čini mi se....ima nade.... danas je Medvednica osvanula pokrivena prvim snijegom.....
Iako nije hladno čini mi se da su u toplani svi na poslu
I dok sam dan proveo u klasičnim vikend radovima i sunce kojeg smo na kratko vidjeli se umorilo i sprema se za počinak....
I da, hvala dragi susjede, prolazniče... nadam se da će vjenčić sa mojih vrata dobro pristajati na tvoja... mogao si onda skinuti i sav selotejp... ipak, može li mala zamolba.... vrati makar one male zvončeke ... oni za mene imaju posebnu vrijednost a tebi, siguran sam, ne znače ništa.... hvala.....
Post je objavljen 17.12.2011. u 17:30 sati.