Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zeljkocalic

Marketing

„Super“ sedmica

Prva asocijacija koja vam može pasti na pamet poslije pročitanog naslova vjerojatno je ta da ću ovaj post posvetiti lotu 7/39 Hrvatske lutrije, na kojem je jack pot dobitak u ovom kolu iznosi otprilike 27 mil. Kuna. Uh, koja je to lova i kome ne bih dobro došla, jer pameti i novaca nikada dosta, ali ovaj put nećemo se baviti igrama na sreću. U svemu što radite i na čemu radite, svako da treba imati određenu dozu sreće, no ozbiljan posao zahtijeva puno više od puke sreće. Fortuna pomaže ponekad, ali i zna okrenuti leđa. Oslanjanje isključivo na sreću zna biti dosta varljivo i često puta završi loše. Hrvatska je teritorijalno i po broju stanovnika mala zemlja. No za Croatiu su čuli stanovnici cijele naše planete po našem najboljem izvoznom proizvodu- sportu. Gotovo da nema značajnijeg sportskog europskog i svjetskog natjecanja koje nisu obilježili natjecatelji u kockastim dresovima. U najtežim trenucima stvaranja naše mlade države osmjeh na lice znao nam je izmamiti uspjeh naših sportaša. Ovim putem izražavam zahvalnost i poštovanje svim hrvatskim sportašicama i sportašima na postignutim rezultatima, no bez uvrijede, uspjesi hrvatskih nogometaša najviše su znali obradovati naciju. Sjećam se, kao da je bilo jučer, nastupa Hrvatske na Mundijalu u Francuskoj 1998. Nogometna je groznica tresla cijelu zemlju i svi su živjeli za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Bili smo ponosni!



Plasman Dinama u prestižno natjecanje Lige europskih prvaka, pod dosta sretnim okolnostima (sjetite se traumatične završnice protiv Švedskog Malmea), nakon desetak godina posta, unijela je optimizam u nogometni svijet Hrvatske. U grupi s Real Madridom, Ajaxom i Olympique Lyonnais, nastup Dinama je najavljivan kao plutajuća mina, kost u grlu, kora od banane i što već ne, kako bi se dalo do znanja da će maksimirski travnjak možebitno biti sklizak teren za renomirane europske klubove. Prva tekma s Realom bila je, vrijeme će pokazati, i najbolje izdanje plavih u ovogodišnjem natjecanju.



S obzirom na pokazano, odnosno ne pokazano u drugim utakmicama grupe, u srijedu 7.12.2011., Dinamo je imao priliku odigrati za svoje navijače, Zagreb i Hrvatsku, utakmicu s kojom će se dostojanstveno oprostiti od Lige prvaka. Gost u Maksimiru bio je francuski prvak Lyonnais koji je morao napraviti veliku gol razliku kako bi se plasirao u daljnje natjecanje, dok je Dinamo do te utakmice, imao omjer golova 12:2 i niti ni jednog osvojenog boda iz odigranih utakmica! Domaćinu razlog više za dokazivanje te dostojanstveni the end.

DINAMO-LYON_VIDEO

DINAMO-LYON_VIDEO 2


Ne diraj lava dok spava!!

Na službenom semaforu stadiona bila je 49. minuta i rezultat 1:4 za goste, kada smo moj prijatelj Neno, vjerni navijač Dinama, i moja malenkost napuštali južnu tribinu. Plavi su postigli prvi gol koji je na stadionu izazvao erupciju zadovoljstva. Dobar osjećaj, nakon toliko posnih minuta. A onda je francuska legija stranaca uzela stvar u svoje noge. Bilo je to razbijanje, slično onome, koje sam prije gledao na seoskim malonogometnim turnirima kada dobro uigrana ekipa krene mljeti neke luzere. Golovi su padali, jedan za drugim, kao na streljani. Gosti su prolazili pored igrača Dinama, kao Ivica Kostelić pored zastavica kada vozi slalom, a gotov svaka lopta upućena prema golu završavala je u Kelavinoj mreži što je poslužilo jednom anonimnom navijaču kao inspiracija za stih: “Kelava, Kelava, mreža ti je ćelava!“ Očekivani spektakl, pretvorio se debakl. Dinamo je sramotno kapitulirao u svega nekoliko prvih minuta drugog poluvremena.



Plava konjica s početka utakmice pretvorila se u dezorijentiranu umornu pješadiju koja se vukla na terenu bez imalo volje, inicijative i želje da se barem nešto suvislo odigra i pokuša izbjeći katastrofa. Za koga katastrofa? Uvjeren sam, prvenstveno za vjerne navijače Dinama, ljubitelje nogometa, kojim dušom i tijelom žive za klub koji je prošle godine, s čajankom, bez navijača, tiho obilježio 100 godina postojanja. Tu večer, svatko tko se ovako osjeća, dobio je sedam noževa u srce. Boljelo je gledati voljeni klub koji dolazi iz zemlje čija je nogometna reprezentacija 10. na ljestvici FIFA-a, kako njegovi igrači ne mogu doći do lopte, a kamoli zaprijetiti protivničkom golu. Glavni i najzaslužniji za najgore izdanje jednog kluba u povijesti lige prvaka, dobili su pored sedmice u mreži i super sedmicu u životu. Pitate se kako? Pogledajte vozni park, vrijednost ugovora, stambene prostore gdje žive i odgovor se nameće sam od sebe. Jeli njima sveto to, sveto ime Dinamo??? U kvalifikacijama je sreća bila na strani Dinama, ali za prestižno natjecanje Lige prvaka treba osim sreće, treba imati i pokazati puno više, a o tome drugom zgodom...



Inače, budući da nisam navijač Dinama, već veliki ljubitelj hrvatskog nogometa, ovaj post posvećujem svom prijatelju Neni i svim vjernim i istinskim navijačima kluba, sa željom da Vam ovaj sramotni događaj što prije postane dio zaborava...

Ultras Cibalia


Post je objavljen 16.12.2011. u 10:59 sati.