Započeo je video nadzor zagrebačkih ulica.
Prema službenoj propagandi gradonačelnikovog ureda, to bi kao trebalo u velikoj mjeri smanjiti ili čak spriječiti kriminal, prometne prekršaje, vandalizam i sve ostalo. No tvrdnje mjerodavnih kako je to prijeko potrebno za sigurnost građana, te kako su neki drugi europski gradovi "sigurni" samo zbog velikog broja postavljenih nadzornih kamera su - glupost za naivne.
Za sve one koji vjeruju službenoj propagandi da su nadozrne kamere "učinkovito sredstvo prevencije", evo samo nekoliko stvari koje govore upravo suprotno:
Kao prvo i osnovno treba uzeti u obzir da, kada kamera zabilježi neki prekršaj ili zločin, znači da je ovaj već počinjen. Dakle, nikakva korist od same kamere kao nekakvog učinkovitog "sredstva prevencje".
Što se pak konkretnih slučajeva tiče, može se navesti primjere u kojima se zorno vidi koliko su kamere neučinkovite kao sredstvo bilo kakve prevencije, pogotovo po pitanju onih težih zločina:
Jednom prilikom su dvojica školaraca otela jednog dvogodišnjaka. Nadzorne kamere su zabilježile kako ova dvojica odvode dječaka, no nisu ih spriječile da dječaka kasnije (na mjestu gdje nema video nadzora) muče i ubiju.
U Londonu su, 2005 godine, teroristi uspješno unjeli i detonirali bombe u postajama podzemne željeznice, te prouzročili mnogobrojne žrtve (i posljedično val antiterorističke histerije). I to sve unatoč opsežnom sustavu video-nadzora.
Na YouTube-u je dostupan ogroman broj filmića u kojma se vidi kako su se unatoč video nadzoru događale pljačke i ubojstva. I naravno, ne treba ni spominjati da nazrorne kamere same po sebi nisu spriječile počinitelje u počinjenju djela.
No, druga krajnost opsesivnog "preventivnog" video-nadzora i prikrivanja prave neučinkovitosti jesu upravo situacije u kojima se "zbog prevencije" tlači potpuno nedužne ljude, samo zato što su se nekom idiotu koji bulji u ekran u nadzornom centru iz ovog ili onog razloga "učinili sumnjivima".
Tako je bilo gro slučajeva da je putem video-nadzora (u jeku antiterorističke histerije) policija bila alarmirana zbog ljudi koji su oko vrata nosili fotoaparate - turista, umjetnika i sličnih. Dogodio se i slučaj gdje je čovjek uhićen zbog toga što je u ruksaku nosio palicu za kriket (da bi se nekoliko sati kasnije ustanovilo da se radilo o članu loklanog kriket kluba koji je išao na utakmicu).
I kao vrhunac svega definitivno treba navesti onaj najgori slučaj, ubojstvo od strane policije Jeana Charlesa de Menezesa zbog pogrešne idenifikacije preko nadzorne kamere - operater u nazornom centru je u dotičnome zbog fizičke sličnosti prepoznao potencijalnog bombaša, alarmirao policiju koja je ovoga slijedila do njegovog doma do postaje podzemne željeznice (bez da su ga putem i jednom pokušali zaustaviti i pozitivno identificirati!!), te ga na kraju u vlaku bez upozorenja doslovno izrešetali mecima!
Kao sredstvo identifikacije i hvatanja počinitelja, kamere su također prilično beskorisne. Naime, ukoliko počinitelj nekog prekršaja ili kaznenog djela na neki način prikrije lice (npr. naočalama i kapuljačom), njegova identifikacija je znatno otežana. Otkrivanje prometnih prekršaja olakšava samo to što svako (registrirano) vozilo ima registarske pločice.
Prema podacima iz zemalja koje u velikoj mjeri koriste video nadzor, a u čemu najviše prednjači Velika Britanija, video kamere su pokazale prilično neučinkovitima; u Velikoj Britaniji, unatoč enormno velikom broju kamera, čak 80% svih zločina nije riješeno!
Na kraju se može zaključiti da će u Zagrebu dotične kamere služiti zapravo samo za namicanje novca putem represivnog aparata, hvatajući prometne prekršitelje čak i za najbeznačajnije prekršaje (kao što je npr. zaustavljanje ili "pogrešno parkiranje" radi dostave isl.), sa jedinom svrhom kako bi se povratio novac potrošen za nabavu tih istih kamera, a koji je došao upravo iz džepova onih koje se sada njima nadzire.
Post je objavljen 16.12.2011. u 00:00 sati.