Marketing
ZADATAK HRVATSKE POLJOPRIVREDE JE PROIZVODNJA HRANE
I POLJOPRIVREDNICI I RIBARI
ŽIVE NA DRŽAVNIM POTICAJIMA !
Šest dana nakon parlamentarnih izbora i pobijede koalicije SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a, Zoran Milanović predsjednik SDP-a i budući premijer RH završio je kadrovski sastav Vlade. Prema njegovoj odluci ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, biti će Tihomir Jakovina, ( 1967) diplomirani inženjer agronomije, načelnik opčine Bukovje i predsjednik SDP-a u Brodsko- posavskoj županiji.
Iako je bilo za očekivati da bi mjesto ministra poljoprivrede mogla preuzeti ekonomistica Dragica Zgrebec predsjednica SDP-ova saborskog odbora za poljoprivredu, i svojevremeno direktorica Čakovečkih mlinova, to se nije dogodilo. No za gospođu Zgrebec i za još dvadesetak osoba ekonomista, agronoma i osoba s komplementarnim zanimanjima i iskustvom u proizvodnji u Ministarstvu poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja biti će mjesta. Jer promjene koje se očekuju u resoru poljoprivrede, ne može izvesti dosadašnja administracija - i samo novi ministar. Ministar Jakovina mora imati podršku u ministarstvu među ljudima koji će misliti i raditi komplementarno njegovim ciljevima. Uprava poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, uprava za poljoprivrednu politiku i međunarodnu suradnju, fito sanitarna inspekcija, unutarnja revizija, veterinarstvo, agencija za plaćanje u poljoprivredi, sve su to resori u kojima ministar Jakovina za provedbu svoje politike mora imati svoje ljude.A njegova će politika – očekuju poljoprivrednici i svi koji razumiju važnost te gospodarske grane – biti bitno drugačija od politike koja je vođena u Ministarstvu poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja za vrijeme mandata ministra poljoprivrede HDZ-a.
A P S U R D - POLJOPRIVREDNICI ŽIVE OD POTICAJA
A NE OD PROIZVODNJE !
Glavna karakteristika rada ministra poljoprivrede koji odlazi sa strankom HDZ-a, koji je posljednju godinu dana bio i podpredsjednik Hrvatske Vlade, bila je da se radi prema konceptu politike u kome su poljoprivrednici bili samo sredstvo provedbe.Glavni argument toj konstataciji je taj što je hrvatskim poljoprivrednicima drastično ograničeno tržište u svim segmentima poljoprivredne proizvodnje, na kojem su se samo rijetki poljoprivrednici, stjecajem raznih okolnosti, mogli održati.
Kroz šest godina HDZ-ovog upravljanja poljoprivredom i dvije godine upravljanja poljoprivredom HDZ-ovog koalicijskog partnera HSS-a, hrvatski su poljoprivrednici dovedeni u stanje gospodarskog propadanja. Poljoprivrednici nisu mogli, a ne mogu ni danas, živjeti od svoga rada i svoje proizvodnje.Žive od državnih poticaja, iz proračunske državne blagajne. To da poljoprivrednici u Hrvatskoj ne mogu prodati svoj proizvod,- stoku, svinje, ovce, janjad, sir, voće, povrće, žitarice - u količini čija bi akomulacija sredstava zadovoljila funkcioniranje gospodarstva - je alarm koji ni ministar poljoprivrede, ni HDZ-ovi političari nisu htjeli čuti. Poljoprivrednici su u posljednje dvije godine organizirali šest prosvjeda, tražeći isplatu zaostalih poticaja i ostalih dugovanja.
ZAŠTO JE HRVATSKA POLJOPRIVREDA U KOLAPSU?
Poljoprivreda je resurs prirodnih izvora, a prirodni izvori su nezaobilazan faktor međunarodnih političkih odnosa. Prirodne sposobnosti države mogu biti korišteni u različitim situacijama u nastojanju da se utječe na smjer političkog razvoja takve države. Hrvatska ima resurs više od milijun hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, izvora pitke vode, kvalitetnih šuma i mora koje ponovo mora postati bogato ribom.
Poljoprivredu od koje, procjenjuje se, egzistira više od 400 000 osoba, u kojoj bi se, da proizvodnja funkcionira, moglo zaposliti desetke tisuća ljudi, žrtvovala je HDZ-ova Vlast za svoje interese. Osobe na Vlasti podržavale su politiku uvoza širokog spektra stranih proizvoda, te razvoj domaće industrijske proizvodnje koncerna Agrokor koji je narastao u respektabilnu proizvodnu poljoprivrednu industriju širokog asortimana proizvoda i doslovno oduzeo trgovački prostor hrvatskim poljoprivrednicima. Točno je da je koncern Agrokor u sve segmente poljoprivredne proizvodnje; mlijeko, stoku, povrće, voće, svinjogojstvo uključio hrvatske poljoprivrednike kroz vid kooperacije, ali broj kooperanata je zanemariv u odnosu na snagu Agrokora.
Na prostoru kakav je Hrvatska, a u kojoj se nalazi niz stranih trgovačkih centara koji nemaju obvezu kupovati čak ni svježe voće ni povrće iz hrvatskog poljoprivrednog prostora, već to uvoze s raznih strana svijeta, realno bi bilo legislativom ograničiti uvoz stranih proizvoda u RH i uvjetovati dio njihova poslovanja kupnjom poljoprivrednih proizvoda hrvatskih poljoprivrednika. Agrokoru, koji obrađuje oko 33.000 ha poljoprivrednih površina također bi trebalo postaviti granice razvoja u području poljoprivrede.
RESTRUKTURIRANJE ŽELI REZULTATE!
Hrvatski poljoprivrednici za svoj su napredak u proteklom razdoblju izvršili veliko restrukturiranje na svojim gospodarstvima. To je zahtijevano sa nivoa resornog ministarstva obrazloženjima o trendovima koje nameće priprema za ulazak u EU. Poljoprivrednici su napravili farme muznih krava, svinjogojske farme koje su u protekle dvije godine drastično propale, ratari su se pre orijentirati na površine od 50 -150 ha površina zemlje za obradu, povrćari su podigli plastenike i krenuli u proizvodnju, voćari, vinari i maslinari proširili su nasade s računicama rentabilnim za dostojan život.Poljoprivrednici su restrukturiranje radili s kreditima, HBOR-a, i komercijalnih banaka, a sve zato što su željeli raditi i zaraditi.
Te promjene započinju 2005., 2006., a HDZ-ov ministar ni do kraja 2011. nije napravio Strategiju razvoja RH poljoprivrede, a vođenjem „svoje“ poljoprivredne politike, hrvatske poljoprivrednike osudio je na život od državnih poticaja.
I zbog toga hrvatski poljoprivrednici opravdano očekuju promjene u načinju vođenja poljoprivredne politike od nove Vlade i novog ministra.
Glavni zadatak hrvatske poljoprivredne politike mora biti proizvodnja hrane, koja mora imati tržište kako u zemlji, tako i izvan nje. Ministar poljoprivrede koji dolazi mora to znati provesti. Ništa ispod toga više nije relevantno za hrvatsku poljoprivredu.
RIBARSTVO TREBA REVITALIZIRATI!
Pozitivne promjene s dolaskom novoizabrane vlasti, očekuje tri i pol tisuće hrvatskih ribara registriranih u cehu ribara na Jadranu. Međutim, koliko sam upoznata, budući premijer Zoran Milanović, u kontekstu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, ribarstvo nije posebno apostrofirao, iako riječ stoji i u imenu ministarstva.
Političari kao i stanovnici s kontinenta teže razumiju da je ljudima koji žive uz more, upravo more ono što je kontinentalcima zemlja. Kontinentalci more shvaćaju samo kao destinaciju za ljetovanje. Što je s gospodarskim faktorom ribarstva?
Hrvatsko ribarstvo je u kolapsu kao i poljoprivreda. Strategiju razvoja ribarstva resorno ministarstvo nije napravilo. Poveznica ministarstva poljoprivrede i ribarstva s stvarnim stanjem bio je državni tajnik, s čijim radom veći dio ribara nije bio zadovoljan. Ribari su na nekoliko sastanka otvoreno tražili njegovu smjenu, međutim ministar HDZ-ove vlasti nije želio čuti glas ribara.
Ribarstvo i ribarska industrija, kako sada funkcionira, nisu održivi, jer ribari ne mogu živjeti od svoga rada, bez pomoći države, drugim riječima bez poticaja.
Danas je situacija takva da je dobar dio koćarske flote na vezu jer je trošak ribolova veći od dobiti. Loša je situacija i s pelagičkom flotom, koja lovi malu i krupnu plavu ribu. Te dvije kategorije ribolova, ostvaruju glavninu ulova u ribarstvu. Inače, po sastavu ribarska flota je sastavljena od malih brodica. Ribarska flota je modernizirana najprije radi ulaska u EU, ali nestručno. Zato je mnogo ribara opterećeno kreditima koji teško spajaju kraj s krajem. Modernizaciji i povećanju flote nedostajao je plan, koji je trebao definirati - kakva flota i brodovi su potrebni u odnosu na resurse.
RESOR RIBARSTVA TREBA STRUČNE LJUDE!
Kako spasiti ribarstvo? Oni koji dobro poznaju ribarstvo poput prof. dr. Alena Solde iz Centra za studij mora u Splitu, kažu da nije dovoljno krenuti niti iz početka, već treba dovesti stručne ljude na ključna mjesta i krenuti s bolnim rezovima. Treba napraviti sve što je moguće da se riblji resursi vrate, da ribari mogu živjeti od iskorištavanja ribljeg ulova..
Kada je riječ o ribarstvu ne može se zaobići ZERP. Zaštićeni ekološko ribolovni pojas RH koji iznosi 23.870 četvornih kilometara nije proglašen, pa ga ribari kompariraju u teritorijalnom smislu s odricanjem od Slavonije. Zamjeraju političarima ne proglašenje ZERP-a i smatraju to prvorazrednim političkim promašajem.
S ribarske strane, glavni problem ZERP-a je taj što je u području tog pojasa glavno područje mriještenja velikog broja pelagičkih riba.
Talijanska flota iskorištava područje ZERP-a, bez kontrole s hrvatske strane, čime je takav dugogodišnji neregulirani ribolov uzrokovao totalni poremećaj u obnovi ribarskog fonda Jadranskog mora.
fotogtafija:Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 14.12.2011. u 23:55 sati.