Marketing
Abortirane generacije
Prijatelj mi je poslao veseli intervju s Nemanjom, u kojem je praktički, među ostalima, generacije rođene od 1981. do 1991. proglasio neinventivnim nesposobnim idiotima bez trunke inicijative, nesposobnima za napraviti ništa novo (to nije citat, nego moj dojam). Doduše, možda je to moj subjektivni doživljaj razgovora, ali ja sam subjektivna osoba. Objektivnost prepuštam PMF-u, FFZG-u i kanonskim sudovima, tim šampionima zatucanosti i nazadnjaštva. Neka Srećko Horvat, Mate Kapović, ateistička bratija s PMF-a i Ivan Grubišić budu objektivni. Ja baš neću.
Naravno, najbolje i najpametnije su one generacije koje su uspjele krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih. Jebiga, jesu. Samo što nitko neće reći da 1972. zbog proljećarske naivnosti i tipičnog hrvatskog uletavanja grlom u jagode drug Tito i drug Vlado su sasjekli generacije rođene poslije Drugoga svjetskoga rata, totalno uništili i ušutili hrvatsku mladost i dokrajčili intelektualne tokove nastale demokratizacijom do 1966. do 1971. Ti ljudi su psihički, a neki i fizički uništeni. Relativno je malo ljudi završilo u zatvoru, ali sasvim dovoljno da se uvuče strah u kosti hrpi ljudi i da jednostavno se otvori prostor za klince da se nakon 1977. iskažu kao genijalci. Jednostavno, sječom nekolicina generacija, nastala je takva rupčaga, da je bilo sasvim prirodno da je netko popuni. Popunili su je ti genijalci. Jednom smrkne, drugom svane. Represija čuda čini.
Vremena su se promijenila. Pojedinac, za razliku od Juge, nije opasan. A eto, opet ću biti neobjektivan, ali klinci rođeni od 1981. do 1991. neizmjerno su dobro obrazovani, zadnje generacije koje su još mogle gledati obrazovni program HRT-a. Danas to klinci više ne mogu. Pogotovo od 1981. do 1987. su lumena djeca, koja svašta nešto znaju.
Nema mladih pjesnika? Ima mladih pjesnika. Pun Internet. Štoviše, demokratizacija je napravila da ima puno dobrih mladih pjesnika. Pred koju godinu sam imao neku glupu fazu pa sam mahnito čitao poeziju, pa sam se čudio koliko toga ima. Tu nastupa problem. Nekada je bilo malo pjesnika, pa su se mogli istaknuti. Sada previše mladih ljudi predobro piše da bi to ikoga zanimalo.
Zašto je naslov abortirane generacije? Zato što generacije rođene od 1981. do 1991., uz one nesretnike koji su prešli pedesetu i dobili otkaz činu većinu nezaposlenog stanovništva. Izrazito dobro obrazovane generacije smrde na burzi, jer nikome ne trebaju mladi ljudi bez radnog iskustva. Državu te generacine ne zanimaju. Kapitalizam je posložio karte da je potreban nemisleći pojedinac spreman raditi za male pare, puno vremena. Generacijama rođenima od 1981. do 1991. natrpali su glave demokratizacijom i pravima, nekakvom kenjažom o osobnosti. To kapitalizmu ne treba. Što pred negdje dva tjedna reče James Foley ne bi bilo hrvatski da se u Hrvatskoj istaknu individualci.
Država i poslodavci bi najsretniji da jednostavno generacije rođene od 1981. do 1991. nestanu, da nas kuga pobere. Naime, te generacije ne izlaze na izbore, njihova participacija je mala. Dakle, političarima smo beskorisni. Traže posao, a nemaju iskustva, dakle totalno beskorisni za hrvatski kapitalizam. A obrazovani su. A nema gore stvari od obrazovanja. Neiskoristivi ljudski kapaciteti.
E baš neću crknut.
Pero Panonski
Post je objavljen 14.12.2011. u 21:06 sati.