anabel oprosti na pravopisu možda sam trebao stati na polovici ovako sam zapeo u limbu ni sretan ni nesretan ali sa pozitivnim iskustvom ne mogu živjeti u strahu i ne mogu živjeti u laži a dovoljno sam dobar prema sebi da se nadam da ću živjeti i u dobrome zdravlju oči mi znatiželjno prolaze kroz poeziju ali um ostaje ispred zaključanih vrata on nikada nije dobio dozvolu da uđe u taj čudesan strastven i nadasve zanimljiv svijet bit ću slobodan unijeti malo žući između redaka kada se kategoriziram i klasificiram kao emotivni i intelektualni drugoligaš čista srednja klasa
