Zaplovio sam olujnim morem,
ne sluteći kamo idem.
Ispunjen gorkom čežnjom,
tragao sam za vječnom ljubavi.
Vjetar je udarao u zategnuta jedra
i nosio me beskrajnim morskim plavetnilom.
Valovi me neprestano udarahu sa svih strana,
a čežnja je postajala sve jača.
Sam i izgubljen u bezdanu
uporno sam tragao za djelićem čarolije.
Umoran od plovidbe,
bacih zahrđalo sidro koje je lagano tonulo,
ne bi li dotaknulo dno dubokog mora.
Zamišljao sam Te,
ali slika u mojim očima nije bila nikad dovoljno oslikana.
Nedostajalo je nešto.
Nedostajala si ti.
U sasvim neočekivani trenutak,
izronila si iz morske dubine.
Očiju boje smaragda,
obasjala si mračnu dušu mog usamljenog broda.
Svojim zrakama ulila si nadu
i spokoj ovom samačkom lutanju i traganju.
Nadu za ljubav,
spokoj za nemirne noći.
Sve je zastalo na tren.
Naši koraci postaše predodređeni za vječnost.
Tada sam te prozvao imenom - Muzo Moja!
Posvećeno Mojoj Muzi,
M.Č., 12. prosinca 2011.
B.S.
Post je objavljen 14.12.2011. u 16:50 sati.