Marketing
Dakle, već jedno 20. put u životu pišem pismo Djedu Mrazu, a ovo je valjda prvi puta da neću ništa tražiti.
Dakle, Djede Mraze, tijekom ovog tjedna našla sam sliku (koju ovim putem i objavljujem) koja mi je pala kao sjekira u med ili med u čaj ili šta već, ionako ne volim med. Dragi Djede, jebi se. Ono što ja trebam to mi ne možeš dati. Pravo pitanje jest tko može? Tko? Pa očigledno nitko pa ni ja sama. Ali da sad preskočimo sva ona sranja bla, bla, šmrc, šmrc, kad sam si sama kriva, režem vene i ostale gluposti, ionako ništa od tebe ne žicam.
Ne treba mi ni parfem ni čizme ni čokolada. Ne treba mi ni utješni poklon ni bomboni ni snijeg. Ne treba mi ništa. Sve što mi treba sama sam si kupila, kad bi bilo tako jednostavno sa svim stvarima koje čovjeku trebaju u životu ljudi ne bi ni trebali Djeda Mraza da im donese iluzije. Stoga se jebite i ti i tvoji vilenjaci i sobovi. Isti mi je jesam bila dobra ili sam bila zla, tko to uopće vidi, tko to više uopće broji?
Idem spavati, pisati zadaću i učiti, ništa drugo mi ni ne preostaje...
Post je objavljen 13.12.2011. u 16:40 sati.