Pregled posta

Pocijepane zastave

U sjeni Uskoka usred mafijaškog legla hrvatskog nogometa i kojekakvih cirkusantskih pressica dežurnih divljaka na kojima se diže još veća prašina, u ovoj zemlji kao da se odvijaju i puno opasnije pizdarije.

Bajić ide do kraja: Policija uhapsila Tončija Majića, vode ga na prisilno psihijatrijsko vještačenje!

TONČI MAJIĆ VS. INSTITUCIJE: Komadi hrvatske zastave u Bajićevoj pošti

Tonči Majić: Protiv mene se prakticira staljinizam!

Reakcije na Majićevo uhićenje: Ovo je apsurdno i nedopustivo kršenje ljudskih prava

Tonči Majić: Od vještačenja neće biti ništa!

Bajić ne može prisiliti uhićenog Majića na psihijatrijsko vještačenje!

Bajićeva kazna - psihijatrija; FOTO: Ovako izgleda Majićev zločin!

Je li vama jasno tko tu koga i zašto? Je li vama jasno tko je tu lud? Meni je recimo sve jasnije da je ova zemlja jedna golema ludara i samo se čudim kako do sada nismo svi kolektivno pukli. A možda i jesmo, ali toga kao svi klasični luđaci - uopće nismo svjesni?

Možda je i ovaj čovjek, koji jednom mjesečno izreže zastavu i uredno je poštom sa nalijepljenom markicom i udarenim poštanskim pečatom pošalje Predsjedniku i Državnom odvjetništvu, lud kao šlapa? Ne znam, možda je. A možda je upravo suprotno tome, aktivističko-umjetnički nadahnut i posve lucidan u poruci koju svojim (navodno provokativnim) činom želi odaslati? Objašnjenje zašto čini to što čini i što time želi poručiti uopće ne zvuči ludo. Dapače. Što je onda taj čovjek od to dvoje? Totalno lud (opasan po sebe i okolinu) ili posve lucidan?

Koji je to zdravorazumski razlog da se po čovjeka koji nikome nije naudio (osim komadu platna) šalju organi reda (policija) da ga prisilno privedu organima zdravstva? I koji je to razlog da ga se potom ne privodi sucu i u zatvor, već psihijatru? Ludost ili lucidnost? Kad okrene južina zavija li, recimo, ovaj čovjek na Mjesec, izrastu li mu očnjaci i grize li za vrat svoje sugrađane bacajući se na njih krvoločno iz krošnje crne smrče? Bavi li se ovaj čovjek, recimo, terorističkom pljačkom banki, benzinskih crpki ili mirovinskih fondova? Zaskače li agresivno iz grmlja umirovljenike pokazujući im svoga pišu? Pokušavam dokučiti razloge zbog kojih se sumnja u njegovo teško psihičko stanje, a zbog kojih je potreban čak sudski nalog i pratnja policije da ga silom dovuku psihijatru.

Možda je zbog svojih jednomjesečnih odlazaka na poštu, zloćudnog rukopisa na kuverti i suviše slinavog oblizivanja poštanske markice iznimno opasan po sebe i okolinu, pa ga treba uz pratnju policije po hitnom postupku poslati u umobolnicu svezanog u luđačko odijelo? Po tome bi, zbog smucanja pred poštanskim šalterima, pola države završilo na Ugljanu. Neizbježno se pitam, otkad su suci i policija psihijatri? Otkad to oni daju dijagnoze? Vrijedi razmisliti malo o ovom fenomenu, pogotovo ovih blagdanskih dana kada na klasičan poštanski način šaljemo božićne čestitke rodbini, jer tko zna, možda neki sudac odluči da smo opasno prolupali, jer recimo koristimo naliv-pero, kuverte od recikliranog papira i poštanske sandučiće, pa nas odluči prisilno psihijatrijski vještačiti.

Ne, ne, šalu na stranu, razlog zbog kojeg se ovog čovjeka želi prisilno psihijatrijski vještačiti ipak je nešto drugo. Razlog je što se u svom živahnom aktivizmu dosjetio najnormalnije poslužiti poštom da bi regularnim putem protestno slao rasparane zastave na neke visoke državne adrese. On ne zavija na Mjesec, ne naganja penziće svojim pišom i ne siše hrvatsku krv. Ništa od toga. On samo uporno piše pisma i slaže simbolične kolaže od komadića hrvatske zastave. Njegov krimen je dovitljivost i upornost u građanskom protestu. Njegov je krimen što se posve legalno poslužio državnim sustavom da bi ukazao na apsurdnost, trulost i kriminal državnog sustava.

Posve je jasno da je izrezana zastava državnim organima poslužila samo kao izgovor za privođenje i klasičan pokušaj spin-diskreditacije čovjeka koji prokazuje njihovu nefunkcionalnost, taktikom: ako ga ne možemo utišati, proglasimo ga ludim. To je zabrinjavajuće represivan korak državnih organa.

Rezanje zastave nazvala sam namjerom koja je navodno provokativna, zašto navodno? Jer provokacija takvog čina smeta i provocira samo one koji posve ozbiljno, dogmatski gluho i slijepo bez ikakva propitivanja i bez imalo smisla za umjetnost ili šalu smatraju da je zastava neupitna svetinja u koju se ne smije dirati. Tko tako razmišlja?

KAZNENI ZAKON RH "Narodne novine" br. 110/97

Povreda ugleda Republike Hrvatske

Članak 151.

„Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, hrvatski narod ili etničke i nacionalne zajednice ili manjine koje žive u Republici Hrvatskoj, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.“

Država se kao što vidimo i zakonski osigurala da joj simboli ne budu oskvrnuti. Doduše vidljivo nedefiniranim i traljavim zakonom koji općim frazama trpa simbole i ljude u isti koš te se dade svakako i svojevoljno tumačiti, kako kome već paše. Blože sačuvaj. I sačuvaj nas blože slobodnog tumačenja otvorenog pitanja - tko je taj tko bi trebao odrediti što je to točno izvrgavanje RH ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju? Tko je taj, kako bi i po kojim i čijim dnevno-političkim parametrima on to trebao raditi? Evo, odgovor upravo stiže iz Splita. Politika se oduvijek obračunavala sa svim svojim neistomišljenicima taktikom "Na ono što nam odgovara zakon će zažmiriti, a na ono što nam smeta udarit` ćemo đonom zakona" .

To je razlog zašto se na ovaj zakon dežurni dušebrižnici posebno vole pozivati. Stoga na tapet stavljam sam zakon. U ovom je obliku loš, štetan, a u prvom dijelu koji dotiče simbole, usuđujem se reći (u svom vječnom propitivanju dogmi), i potpuno nepotreban. Zašto nepotreban? Jer su dogme laž koju zakonska zaštita samo podcrtava. Štićenje ugleda RH? Ma kojeg ugleda? Dok su "domoljubi" gorljivo štitili njen ugled, RH je brutalno popljačkana, da nije mogla brutalnije. A popljačkali su je upravo veliki "domoljubi". Na sve te debelo prostituirane domoljubne paradne fraze i parole pod kojima su nas oderali na živo danas mi se samo diže želudac (kao što su npr.: "ugled nacije, nacionalni interesi, dignitet, rodoljublje, samostalna i suverena, jedna i jedina, sve za nju nju ni za šta", troć-broć).

Po logici ovakvih širokotumačivih zakona oskrvnjivanjem simbola vrijeđa se i oskrvnjuje ugled same države, odnosno, država sama. Zanimljivo je to izjednačavanje institucija i simbola, sa psihološke strane je vrlo zanimljivo to neumjereno poistovjećivanje sa izmišljenim pojmovima. Država to sam ja, o-la-la. Pa hajmo onda malo o simbolima.

Za + stav = e

Što su zastave? Na fizičkoj razini zastava je najobičniji komad obojanog platna. Obično opiturano i skrojeno platno kao što je platno i nečija majica, hlače, gaće, mudante, lancun ili jedro. Kroji se kao platno, para se kao platno, šije se kao platno, farba se kao platno, pere se kao platno. Je platno.

Na simboličkoj pak razini zastava je znamen neke zemlje kojega su neki ljudi u nekom trenutku dogovorno odredili da bude simbol te zemlje. Zastava, barjak ili stijeg, simbol je zemlje i državne pripadnosti. Dakle, riječ je o dogovornoj simbolici, simbolici koja je tu zbog praktičnosti. Kako se skupiti i držati na okupu? Kako vodička po Gradu skuplja turističke grupe? Digne kišobran, tablicu s brojem ili maše nekim cvjetićem. Najlakše se skupiti pod jednim znakom kojeg ćemo prepoznavati kao svojeg. Grb, zastava, himna, kišobran, tablica s brojem ili cvjetić, sve je to dogovoreni znamen prepoznavanja, osobna iskaznica neke zemlje u širem svjetskom kontekstu. Dakle zastava nije sama zemlja, a grb nije utjelovljenje države (kao što bi u liturgiji hostija trebala utjeloviti tijelo Kristovo, a vino njegovu krv), već je samo, naglašavam, samo njen dogovoreni simbol prepoznavanja.

Svaka simbolika simbola, kako nas je već povijest naučila, traje neko vrijeme, a onda je zamijeni neka nova simbolika nekih novih simbola. Problem nastaje kada dežurni dušobrižnički domoljubi takvu dogovornu simboliku proglašavaju nedodirljivom svetinjom, pa su svakoga tko se ne osjeća potrebu klanjati zlatnoj teladi posve spremni mrziti, pljuvati, progoniti, gaziti, kazniti i ubiti. Kuneći se pri tom u svoju trenutnu „svetinju“ čine progon u ime obrane njenog navodnog „digniteta“ s upravo identičnim slijepim žarom s kojim su obožavali, a potom zamijenili, i onu prethodnu simboličnu svetinju (koju sada s jednakim žarom pljuju).

Sadržaj i podrijetlo simbola (van onog službeno odobrenog i proklamiranog) pri tome im je potpuno nebitan, jer takvi „mudraci“ o sadržaju uopće ni ne promišljaju. Oni ni ne promišljaju da je svaki simbol netko izmislio, slučajno, namjerno ili po narudžbi, netko posve ljudskog podrijetla, a nikako božanskog. Oni uopće ne misle. Oni valjda zamišljaju da je i sam kralj Tomislav na kninskoj tvrđavi ljubio baš ovakav hrvatski barjak kakav se vijori sada, a da mu ga je valjda osobno, kao Abrahamu onih par ploča - poklonio GospodBog bradom. Takvi šupljoglavci koji u ime obrane „digniteta simbola“ gaze elementarni razum i ljudskost, a usput i ljudska prava - svetinjom smatraju svaki novi simbol koji je trenutno „u điru“ (a onaj stari smatraju prokletinjom). Pa bila to zvijezda, kocka, crta, točka ili nešto sasvim deseto (O svim tim zanosima i zabludama govorio je i Krleža u svojim Zastavama).

Simbol može biti geometrijski oblik, kombinacija boja, linija, riječ, rečenica ili neki životinjski lik, sasvim svejedno. Hrvatska zastava recimo ima sve od toga - linije, kocke, boje, polja, zvijezde (o da), a od životinja, pored egzotičnih, čak i jednog domaćeg papkara. I sad bi taj skup elemenata kao trebala biti svetinja, jer je netko vođen konkretnim zemaljskim (političkim, materijalnim) interesima u posve određenom trenutku prije 20ak godina sve to na platno nabacao i odredio da to bude svetinja? Ma dajte molim vas.

Nesposobnost razlučivanja svetosti ljudskog života od doktrina ovozemaljskih ideologija, užasava me više nego nagrđivanje zemaljskih simbola na bilo kakav način. Ljudska sljepoća, nerazumijevanje i neznanje također. Zemlja je jedno, ljudi su drugo, simboli nešto sasvim treće. Ako se time brani ljudskost, treba nagrditi svaki simbol koji tu ljudskost gazi. Ljudskost je jedina zastava kojoj se klanjam, čovještvo je zastava pod kojom mi ne treba zastava.

Zemaljske se zastave mijenjaju, a zaslijepljene licemjerne nacionalističke glave ostaju iste. I stvarno mi nisu probavljivi ljudi koji su zbog najbezveznijeg dogovornog simbola, najobičnije črčkarije na komadu platna, metala ili drva, spremni mrziti, tući, kazniti, poslati u zatvor, ubiti. Sve fizičke zastave blijede, kako one blijede tako blijedi i njihova „svetost“. Vrijeme je neumoljivo, ono jasno prokazuje kako kumiri nisu vječni niti sveti. Vječna je samo ljudska glupost koja se u kumire kune, pri tom gazeći ljude.

Paranje, paljenje, gacanje ili obrtanje zastava niti cijepa, niti vrijeđa zemlju (prostor i ljude) koju te zastave simboliziraju, ali cijepa, para i vrijeđa predodžbe i stavove pojedinaca koji se sa spoznajom sasvim profane naravi svojih kumira i svojih vlastitih profanih smrtnih tjelesa - nisu sposobni nositi. Zato takvi uvijek dižu veliku frku na paranje zastava, jer im paranje svetačkih kumira para predodžbu vlastite superiornosti. Takvi su vječno mlogo uvređeni i iznenađeni te vječno ugroženi od vanjskih i unutrašnjih nevidljivih neprijatelja iz svojih paranoičnih halucinacija.

Netko negdje poparao je zastavu, pa šta? Pa što i da ju je polio benzinom, bacio šibicu i nad njom plesao indijanski ples zazivanja kiše? Kome se i kakvo zlo nanosi paranjem komada platna? Kakav je to um koji osmišljava i donosi neshvatljivo blesav zakon koji sankcionira propitivanje ljudskih dogmi? Pa čak i da je parač zastava potpuno lud, luđi i najluđi kao šlapa? Kome neagresivna ludost, bunt, inat, nadahnutost i/ili umjetnički izričaj smeta?

Je li možda kao i velike domoljubne Hrvatine - krao, pljačkao, ubio?
Je li možda kao i velike domoljubne Hrvatine - ponizio ovu zemlju, izvrgnuo je ruglu, preziru i grubom omalovažavanju evidentnim zločinom pljačke, prevare, ratnog profiterstva i huškanja?
Je li možda prostituirao domoljublje, kako su to činile velike Hrvatine svih ovih godina pljačkajući ovu zemlju zaogrnuti i zaštićeni kao svete krave svim tim "svetim" simbolima?


Jesu li i takvi pravovjerni „domoljubi“ koji ližu oltare nacionalnih „svetinja“ isto po sudskom naputku prisilno privedeni psihijatrijskom vještačenju?

Ma ne nasmijavajte me, licemjeri.


Post je objavljen 13.12.2011. u 02:00 sati.