Radost u danima adventa,
Blještavilo, smijeh i shoping hodočašća,
Privid bogatstva, okićenost grada,
Uz blagi osjećaj srama,
Ne zbog zaborava svetosti
I samog čina svetog rođenja,
Već straha siječanjske bijede,
Minusa na računu, hrpetina uplatnica,
Vračanja pozajmica,
Sram nepoimanja značenja događaja,
Siromaštva štalice, hladnoće i samoće.
Koliko nas uistinu vjeruje,
Koliki su veseli pri samom spomenu na dane početka,
I početku kraja, prizivanju raja.
Je li zaista Bože raj onakav,
Slikovit kao u mojoj glavi,
Pun boja i svjetla,
Glazbe i rime.
Postoje li Bože riječi kod nas ljudi,
Kojima možemo objasniti veličinu svega.
Ima li nekakav lakši način,
Od ovog jučer i sada i sutra,
Ove apatije i prazne tlapnje,
Neznanja, varanja,
Uvjeravanja samog sebe
kao…razumijemo mi Bože tebe.
Zašto molimo samo kad se bojimo,
Čemu kajanje u ove blagdane.
Zašto te veličamo Oče kad nam je lijepo,
Slavimo tvoju providnost,
A u tuzi zapitkujemo sumnjajući tvoj naum i onako…
za sebe mislimo kako griješiš,
Kako nisi u pravu.
A tek u ljutnji iskrenom bijesu,
Proklinjemo i svemir i tebe i živo nam se jebe
Za pakao i raj i nebo i kraj.
Svašta mi na pamet pada Bože
U ovim danima adventa,
Blještavila, smijeha i shoping hodočašća.
Post je objavljen 12.12.2011. u 19:50 sati.