Mislio sam napisati koju o izborima, ali nije mi se dalo.
Onda sam mislio napisati koju o izborima, sad u maniri poslijebitčanog generala, ali nije mi se dalo.
Puno prije sam mislio napisati program za nošenje sa stvarnim svijetom, ali nije mi se dalo.
Malo iza puno prije krenuo sam pisati tekst o tomu što je zdravlje, ali nije mi se dalo dovršiti.
Ima već par tjedana kako si u bilježnicu gdje bilježim aktivne zadatke nisam stavio nijednu kvačicu. Neke stvari sam čak u međuvremenu dovršio, ali nije mi se dalo kvačičnuti ih. Mnoge druge mi se i dalje ne da dovršiti.
- S takvim promišljanjem možeš odmah proglasiti da si u Mrtvom moru ili Velikom slanom jezeru.
Bojim se da to naprosto ne bi bilo istina. Stvar je u tomu da sam se malo pogubio pa mi vrijeme nekon trol irano leti.
- Da mu probamo potkresati krila?
Ni Kairosa ne mogu uhvatiti, gdje ću vrijeme.
Kad mi je umrla jedna susjeda, inače udovica, potomstvo je, ne mogavši se bolje dogovoriti, prodalo imanje jednom udomaćenom strancu. On si je zamislio da na dobrom dijelu te zemlje zasadi vinograde i možda jednog dana zbilja hoće. Ono što ga je manje zanimalo, a mene više, je sudbina klijeti. Prije deset godina još je služila svojoj svrsi. Danas je više nema. Par godina sam poslikavao polagano nestajanje. Kad mi se bude dalo, skupit ću tih par desetaka slika i napraviti nekakvu seriju. Sad mi se ne da.
Jučer sam doznao da nisam jedina osoba u krugu od par kilometara koja skuplja kukce. Naravno, ima već par godina kako mi se ne da tražiti ljušturice i lešinice. Samo ih poslikavam dok su još živi. Ubijanje radi imanja trofejčića mi nekako nije po volji. A možda mi se samo ne da nositi pribadače.
Ujutro sam trebao poslati barem dva emajla, ali nije mi se dalo.
Ni ovo mi se zapravo ne da pisati, ali nešto mi se čini da će mi služiti kao nekakva korisna avetinja. Tako da, ako se slučajno opet nađem obrastao plijesnima i impregniram truležnim bacilima, mogu vidjeti supatnika u vlastitoj osobi. Ili da se podsjetim na to kako mi je bilo lijepo.
Ima par dana kako sam barem drugi put dočuo da oni koji vide moje pisanje misle da imam iza sebe barem pola stoljeća. Možda bi bilo zanimljivo obrlatiti kakvu četrdesetgodišnjakinju i onda se pojaviti i ispričati "tatu".
Ujutro sam inter alia sanjao nekakve patke koje je trebalo potjerati u štalu. Prvo je krepala jedna, a onda još jedna, s tim da je ona prva tad već bila istrunula i vidjela su se samo bijela rebra koja su monumentalo stršala uvis. Iza toga sam primijetio vodomara u jednoj bari koja je ustvari bila augmentirana rupa za piljevinu ispod pilane. Sjedio je na nekakvoj trstici, a onda skočio u vodu i izletio sa sitnom ribicom u kljunu. Prekrasna ptica. Mislim da mi je mozak pokušao imitirati ono što sam pročitao u Helade, ali nije baš da mu ide.
Prije pet i pol godina obećao sam da ću za koji dan doći s autom i pokupiti ogromnu količine kemijskog pribora koji mi je bio ponuđen. Dvije godine kasnije sjetio sam se.
Blog sam počeo pisati koji mjesec prije početka studija. Sad je koji mjesec iza završetka.
Post je objavljen 12.12.2011. u 16:44 sati.