Napisao sam svojim studentima udaralljki:
"Malo sam vas ... nagazio u petak i subotu. Ako je nekome bilo malo ... čudno - samo ću reći da tako mora biti.
Sami ste me ponukali na to - vidim da ste blizu prvih koraka, a ... pa sam stisnuo.
Moja je želja naučiti vas, a ne tatrljati u beskonačnost uz osmjeh na licu i ... uplatnicu.
Svi ste na jako dobrom putu da naučite svirati ove instrumente i da u tome uživate. Tko će htjeti još više ... oooooo, nije to problem.
Zato ... budite spremni na još više muke. A kad dođe vrijeme ... ima ova luda glava ideje. Ne brinite. :-)"
Naime ... bio sam malčice oštriji.
Preko 10 godina sam u ovoj glazbi, s njom liježem, uz nju se budim (nakon jutarnje kave i ostalih ... čisto roditeljskih dužnosti) i želja mi je davna da nas ima što više.
A glazba je uvijek bila pokretač ljudi - od intime do ... onog što mrzim ... rata.
Caimani su uvijek poticali ljubav za ples, ljubav uz ples, ili ljubav ... nakon plesa.
No, ako želiš plesati, netko ili nešto treba ... svirati (stvarno ili u ... glavama).
Moji svi studenti (skoro pa svi) su odlični plesači - moj zadatak je dati im vlastitu moć stvaranja ritma. Neka ruke rade što glava zamisli.
A to, baš, i nije lako. Dugi su sati vježbanja i maltretiranja (sebe i susjeda) do tada.
Polako ... pravimo prve korake i padamo na nos.
Koga god još uvijek zanima priključiti nam se ... na ovo mora računati - prvo u rukavicama i tu i tamo koja maska ... koja ipak padne.
A onda maltretiranje i znoj (tu i tamo koji žulj)
A na kraju gušt. :-)
Post je objavljen 11.12.2011. u 23:23 sati.