Marketing
U bolesti,i u zdravlju,bogatstvu i u bedi,tvoj sam..anđeo čuvar
Konačno sam skupila snage da napišem post o svojoj priči zbog koje se svaki put rasplačem kad se sjetim kako ružno govorim o svojim roditeljima.
A koliko su oni samo patili zbog mene strepeći nadamnom nakon mog rođenja.Moleći se za mene.Moleći Boga da preživim.Pa,počnimo.
Desilo se to četvrtog dana mjeseca listopada 1995. godine.Tada sam se rodila ja,djevojčica od 1,650 kg u Petrovoj bolnici oko 21 sat navečer.Kad sam se rodila,liječnici su me odnijeli u inkubator jer sam bila toliko sitna i krhka da sam morala biti u njemu.
Moji roditelji bili su presretni što se napokon rodila njihova kćerkica koju su toliko dugo čekali.Nakon rođenja provela sam nekoliko dana u inkubatoru priključena na aparate.Željeli su znati zašto sam još uvijek u inkubatoru,iako sam,unatoč svojoj težini,bila zdravo novorođenče.
Liječnici su rekli da ću morati na operaciju jajnika.Tu sam operaciju dobro podnijela,s obzirom na to da sam bila novorođenče.Nakon te operacije,moji su roditelji očekivali da ću uskoro moći kući.No,to se nije dogodilo.
Nekoliko dana nakon te operacije liječnici su došli mojoj majci u sobu reći uznemirujuću vijest.Zbog toga što sam bila toliko sitno i krhko dijete,doktori su mislili da neću preživjeti noć.Moji su roditelji mislili da je to samo ružan san te da bi se svakog trena trebali probuditi.No,nažalost, to je bila istina.
Moji su roditelji bili očajni.Nisu mogli vjerovati da im se to događa.Zašto baš njima,i zašto njihovom prvom djetetu?Sigurno su u glavi mislili da ih Bog na taj način kažnjava zbog nečeg što su učinili.
I stoga su moji roditelji pozvali svećenika u bolnicu kako bih,u slučaju da umrem,bila član Crkve.Bila sam krštena.Sada su moji roditelji mogli samo jedno:moliti Boga za čudo.Moj je tata u bolnici ludio misleći o tome kako bi njegova kćer mogla umrijeti.
Nije odlazio iz bolnice otkad sam se rodila.Kada me prvi put vidio nakon rođenja,kad je vidio kako sam sitna,bilo ga je strah primiti me u naručje jer je mislio da će me ozlijediti.Nakon krštenja,dogodilo se čudo koje je cijela moja obitelj čekala.Božjim čudom,preživjela sam noć.
Liječnici nisu mogli vjerovati da je tako malo,sitno i krhko djetešce uspjelo preživjeti.
Kad su mi roditelji to rekli,nisam mogla vjerovati.Zvučalo je kao neke priča iz filmova.Ali nije to bila.
I zato,od danas,doniela sam odluku.Neću više psovati Boga jer On to nije zaslužio.Ne nakon što me spasio od sigurne smrti.
On je moj anđeo čuvar,kojemu se molim svake večeri i zahvaljujem mu što mi je dao život.
Post je objavljen 11.12.2011. u 17:43 sati.