Marketing
Lažno vremensko ograničenje (False Time Constraint)
Nedavno sam pričao s jednom australskom studenticom i, negdje tijekom razgovora o putovanjima, spomenuo sam koliko volim putovati vlakovima i kako je lako tamo upoznati nekoga.Njena reakcija, blago rečeno, bila je izraz čistog užasa:
"Bože, ne!" rekla je i stresla se. "MRZIM kad mi prilaze stranci u vlakovima. Neki će možda biti zanimljivi, ali jednostavno je previše rizično."
"Rizično?" upitao sam. "Ali to je vlak, drugi ljudi sjede u blizini. Neće ti nitko ništa napraviti. I na drugim mjestima možeš ostati sama i svašta se može dogoditi."
"Ne ne, ne mislim na to. U vlaku jednostavno ne možeš nigdje otići. Mislim da je najveći rizik što nemate ništa zajedničko, nikakve prijatelje, interese i nešto što će vam pomoći da se zbližite, ILI na faksu, na piću, negdje vani, uvijek možeš pobjeći. Ali u vlaku si zarobljen godinama!" Odmahnula je rukom kao da je to nešto što se razumije samo po sebi.
"Znači tvoj problem sa strancima nije sigurnost nego dosada. Znam točno na što misliš. Jednom sam poznavao tipa koji je bio nevjerojatno dosadan i uvijek je zamarao ljude s banalnostima tipa što je upravo pojeo, ili koga je sinoć pretukao vani (yeah right). Jedan put je čak, kada je nekoj bilo dosadno i rekla je da ide u WC, rekao da će ići s njom i stvarno nastavio pričati tamo pred vratima. Ali ne brini, ja sam puno zanimljiviji tako da kada bi se upoznali u vlaku, bilo bi ti žao što putovanje završava."
"Hahaha. Valjda kad bi znala da se nekoga mogu odmah pristojno riješiti bi bila otvorenija. Ovako ponekad ispada kao da mrzim ljude."
"Rizično?" upitao sam. "Ali to je vlak, drugi ljudi sjede u blizini. Neće ti nitko ništa napraviti. I na drugim mjestima možeš ostati sama i svašta se može dogoditi."
"Ne ne, ne mislim na to. U vlaku jednostavno ne možeš nigdje otići. Mislim da je najveći rizik što nemate ništa zajedničko, nikakve prijatelje, interese i nešto što će vam pomoći da se zbližite, ILI na faksu, na piću, negdje vani, uvijek možeš pobjeći. Ali u vlaku si zarobljen godinama!" Odmahnula je rukom kao da je to nešto što se razumije samo po sebi.
"Znači tvoj problem sa strancima nije sigurnost nego dosada. Znam točno na što misliš. Jednom sam poznavao tipa koji je bio nevjerojatno dosadan i uvijek je zamarao ljude s banalnostima tipa što je upravo pojeo, ili koga je sinoć pretukao vani (yeah right). Jedan put je čak, kada je nekoj bilo dosadno i rekla je da ide u WC, rekao da će ići s njom i stvarno nastavio pričati tamo pred vratima. Ali ne brini, ja sam puno zanimljiviji tako da kada bi se upoznali u vlaku, bilo bi ti žao što putovanje završava."
"Hahaha. Valjda kad bi znala da se nekoga mogu odmah pristojno riješiti bi bila otvorenija. Ovako ponekad ispada kao da mrzim ljude."
Mali trik: kada otvaraš razgovor, bilo u klubu bilo vani ili na nekom drugom mjestu, negdje u prvih par rečenica slobodno ubaci nešto od ovoga:
- imam samo par minuta
- ne mogu ostati dugo
- žuri mi se nekamo
- moram negdje ići
- imam samo trenutak
Saznanje da nisi tu kao priljepak će je opustiti i dati ti, ironično, više vremena da prospeš svoju najbolju igru. Ne brini ako te prozove zbog toga što si rekao da ti se žuri. Ako joj se sviđaš, neće to nikada reći i oboje ćete zaboraviti na to. U najgorem slučaju ti se svidjela pa si se zadržao. Ako joj se ne sviđaš i razgovor ili ostalo umre, to je opet prikladan, bezbolan izlaz za vas oboje.
Kao suprotnost distorziji vremena tijekom samog spoja, upotreba lažnog vremenskog ograničenja, naravno, nije ograničena samo na upade. Jesi li se ikada pitao zašto je "dođi gore ali samo nakratko, sutra moram rano ustati" bolji poziv za zaključenje uspješnog spoja nego "želiš li doći gore sa mnom?" Zato što će "jednostavno se dogodilo" nadvladati takve trivijalnosti i prikladno ih odracionalizirati. Eto.
Post je objavljen 10.12.2011. u 05:18 sati.