Marketing
Starost...
...
...
Starost...
Jutros sam se probudila stara. Imala sam takav osjećaj. Iskazati ga glasno u društvu, nije dobro. Umjesto skrivenog sažaljenja ili nekog „komplimenta“ dočekao bi me komentar tipa:
- Hebem te staru! U osnovi nemam ništa protiv, ali jako dobro znam kako ovakav komentar ne izražava nečiju požudu. Više sažaljenje. A, meni to ne treba.
Na izlazu iz marketa, lokalne trgovine držala sam vrata otvorenim kako bi jedna starica nesmetano ušla. Sekunde su odlučivale o promjeni odluke i ne čekanju starice kojoj minute ništa ne znače. Kod prvog iskoraka ka vratima starica se zaljuljala. U sljedećem trenutku bio je to korak unazad. Padala je na leđa. Dugo. Jako dugo. Završni udarac potiljkom o asfalt nisam bila spremna gledati. Samo sam ga čula.
Nikako nisam mogla oprostiti sebi što nisam ostavila vrata i pokušala spriječiti pad starice. Ostala je pri svijesti. Stakla socijalnih očala tražili smo desetak minuta. Adresu i ime kontakt osobe koja se eventualno brine o starici nismo saznali. Starica je ostala sama sjedeći na prevrnutoj košari pokušavajući se prisjetiti gdje stanuje.
Hebem ti starost...
Vrijeme, vreme, vrime nam teče neumitno...
Post je objavljen 09.12.2011. u 12:06 sati.