Zaista mi se posrećilo što mi je administrator dodijelio čast biti 'bloger tjedna' upravo u tjednu kad je naša bivša Predsjednica vlade, ajde bit ću precizniji, Predsjednica tehničke vlade i buduća bivša Predsjednica HDZ-a (iako bi me Vladimir na Ex demantirao ja ću se malo poigrati 'babe-vračare) potpisala 'Pristupni ugovor' kojim se Lijepa naša približila na samo jedan korak do konačnog ulaska u asocijaciju zvanu Europska Unija. Time se potvrđuje da naši političari nikada nisu čuli za čuvenu latinsku sentenciju: „Historia est magistra vitae“. Naime, koliko se sjećam iz povijesti, ovo je peta asocijacija država u koju nas političari uvode kao „guske u maglu“. I pri tome tvrde da će nam biti – bolje.
Sad treba još samo jedan korak do stupanja u punopravno članstvo te velebne tvorevine koja je stvorena samo zato…no neću o tome u ovom 'svečanom trenutku'. Moji vjerni čitatelji i sami znaju zašto i zbog čega je taj konglomerat naroda, nacija, država, jezika, banaka, gospodarskih subjekata i trgovina stvoren. Ako ne upućujem ih na post .
Taj korak je – referendum, glas puka hrvatskoga. Jedino još on može predstavljati eventualnu branu tom 'tshunamiju' koji će nas, ako ga brana ne zaustavi, progutati zajedno s našom toliko hvaljenom tisućugodišnjom poviješću. I u prah i pepeo pretvoriti našu samostalnost koju smo tako dugo i željno iščekivali. Pitanje je samo hoće li se on, referendum, uopće održati i ako se održi hoće li biti objavljen stvarni rezultat glasovanja. Jer u ovom slučaju za eventualne manipulacije glasovima s ciljem da na referendumu prođe „ZA“ neće biti protivnika ni u GONG-u, ni u Vladi ni u EU. Svima njima je u nekom interesu, ovakvom ili onakvom, da Hrvatska postane 28 članica te asocijacije (inače za neupućene 'eu' na latinskom znači – dobro!?).
Gledajući sav taj glamur, sve te visoke uzvanike i nasmijana lica domaće (dobro ih zapamtite!) i bjelosvjetske niš-koristi gospode, prisjećam se svega što smo bili prisiljeni učiniti da bi se sada naša 'mala od kužine', u funkciji Predsjednice vlade u ostavci, mogla kao napirlitana kokoš šepuriti pred europskom bulumentom.
Prisjećam se dana 10. studenog (i deseti u mjesecu i studeni uz prosinac su datumi kad su Hrvati kroz svoju povijest najčešće sklapali 'saveze' protiv kojih su se onda desetljećima borili) kada je u Bruxellesu donesena odluka da se 'Pristupni ugovor' ima potpisati baš na današnji dan. Pitam se što nisu i za taj događaj odabrali 10. prosinac.
Utješno je barem to što je odabran mjesec prosinac koji je također poznat kao 'značajni' mjesec u povijesti hrvatskog puka glede a u svezi 'prisajedinjenja' s Kraljevinom Srbijom. Sjećam se što smo sve bili prisiljeni učiniti, progutati, izmijeniti i potpisati e da bi mogli ući u asocijaciju država u kojima neki gradovi imaju više stanovnika nego čitava Hrvatska zajedno s dijasporom u bližoj i daljoj okolici.
Od ZERP-a do 'transfera' Generala, od pristajanja na arbitražu sa Slovenijom oko podjele našeg teritorijalnog mora, do pomirbe sa vladajućom kamarilom u Srbiji koja i danas smatra da je Oluja bila operacija istjerivanja Srba iz Hrvatske i da je to bila samo naša, hrvatska, zamisao. Pa do toga da nam bruxelles-ovo birokrati određuju smijemo li ili ne 'ustrijeliti' mrkog medvjeda koji, navodno, plaši naše vojnike na slunjskom poligonu. No to je tako kad su Hrvatskom vladali, vladaju i vladat će 'hrvatski domoljubi'.
Prisjećam se tog 10. studenog i izjave 'mala od kužine' nakon što je dobila famozni datum i povrh toga kao šlag na tortu najbolje mjesto za potpisivanje – Bruxelles ('Samo da nije Beograd', rekla bi ona) izjavivši:
„Ja ću biti evo biti prvi hrvatski Predsjednik vlade koji će sudjelovati u radu Europskog vijeća. Za mene je i inače 9. prosinaca najvažniji dan u mom životu, jer je to rođendan moga sina. Ja ću 9. prosinca 2011. potpisati 'Pristupni ugovor'. Na temelju moga prijedloga uz mene će 'Pristupni ugovor' potpisati i Predsjednik Josipović. I nitko drugi!“
Naravno i govor pred predstavnicima EU bulumente nije prošao bez njezinih 'kulinarskih začina' iz asortimana 'ja, pa ja, pa ja'.
Iako je izjavila kako će ugovor „potpisati nalivperom (füllfeder-om) koje joj je poklonio Benedikt XVI“, potpisala je nalivperom koje joj je dala EU. O tome da bi potpisala nalivperom koje je proizvela domaća tvrtka „Pelikan-TOZ“ naravno nije ni u snu pomišljala.
Ne samo što si uzima za pravo da dan potpisivanja uspoređuje po važnosti s važnošću što je na taj dan rođen njezin sin (kojeg čak i vodi sobom o državnom trošku), čime miješa privatno i službeno, nego još k tome naglašava da će „na temelju mog prijedloga“ ugovor potpisati i Predsjednik države, posljedično kao supotpisatelj. Iako u Zakonu i Ustavu jasno piše da međunarodne ugovore potpisuje Predsjednik države, a Predsjednica Vlade je supotpisnik obzirom da je pregovore vodila Vlada. Ili pak Ona smatra da to nije međunarodni ugovor, već privatni ugovor između nje i bruxellske Birokracije?
Veći dokaz umišljenosti i narcisoidnosti 'male od kužine' zaista ne treba tražiti.
Mene ipak zanima jedna druga stvar: ako se u budućnosti pokaže da taj famozni ulazak u EU ipak nije bio neki mudar potez, da hrvatski puk s njime nije zadovoljan i da ne vidi koristi od toga, dapače da je za njega štetan, da li će tada 'mala od kužine', i sva ta bulumenta koja se danas motala oko nje (ako još bude živa) izjaviti:
„Ja potpisala? Ni govora, uopće se toga ne sjećam!“, a nezadovoljan je puk je proglasiti 'najvećom zločinkom' hrvatskog naroda a bulumentu njenim suzločincima.
Deja vu?
P.S.
Iz pouzdanih izvora se saznaje da se na užem području Trga Žrtava fašizma u najskorije vrijeme očekuje novi potres nešto slabijeg intenziteta nego u ranim večernjim satima 4. prosinca ove godine. Kako najavljuju seizmolozi ne očekuje se pojava tshunamija.
Post je objavljen 09.12.2011. u 10:37 sati.