Zakon postoji. Samo ga nitko ne provodi.
Prije nekog vremena sam pisala o psima koje sam našla svezane na kratkim lancima, bez skloništa od kiše, mršavi, a hrana i voda im se očito davala tek povremeno. Bili su i agresivni od takvog života.
I onda sam odlučila – prijavit ću sve veterinarskom inspektoru. On mi je rekao: 'A, takvi su vam ljudi.' Obišao je pse tek sutradan. Uvjeravao me da će biti udomljeni. No, pozvao je šintera koji ih je ubio na licu mjesta. Ne želim ni zamišljati kako jer sam našla dvije lokve krvi i još okolo kapljice krvi. Očito je bilo iživljavanja.
Veterinarski inspektor ne želi kazneno prijaviti vlasnika jer, kaže nema dokaza da su psi njegovi (pse nije zavezao kod svoje kuće već na nekom komadu zemlje). Susjedi kažu da psi jesu njegovi, ali veterinarski inspektor kaže da on nije sudac da istražuje čiji su psi. Na kraju kaže kako trebam tri izjave susjeda da su psi pripadali tom mučitelju. A to, naravno, nitko neće potpisati. I tako će taj kreten otići nekažnjen.
Ni lokalni novinarčić Večernjeg nije htipo pisati o svemu jer – ide na pjevanje s mučiteljem i nije se htio miješati.
Ipak, nekoga je prpa zbog halabuke koja se digla jer je nakon ubojstva pasa podmetnuta jedna kućica za pse. Bez dna. Ironija.
Tek sad saznajem da su psi tako mučeni godinu, ako ne i više dana. Susjedi su znali, nitko ništa nije odreagirao.
Sada ne spavam od grižnje savjesti. Nisam ih trebala prijaviti ovim živoderima. Njima nije u inetersu dobrobit životinja, oni to rade samo zbog plaće i na životinjama iskaljuju neke svoje frustracije. Veterinarski je trebao po zakonu zadržati pse 60 dana prije uspavljivanja. USPAVLJIVANJA!!!! A on zove šintara koji ih ubija tako da ima krvi posvuda.
Da sam ih kako mogla odvezati... ali nisam. Ili se nisam dovoljno trudila. To neću nikada saznati. Samo znam da mi je muka od hrvatskih institucija i ljudi.
Post je objavljen 09.12.2011. u 09:10 sati.