Marketing
Ples sa zvijezdama
Ako ste mislili da se vikend završava nedjeljom navečer moram Vas razočarati. Za neke prava zabava tek počinje. Iskreno, i ja pripadam velikoj većini ljudi koja subotom vani ostaje do jutra u zagušljivim, pretrpanim i dimom ispunjenim zagrebačkim caffe barovima i noćnim klubovima. Nakon toga slijedi oporavak, od ranjavanja alkoholnodimnoubojitim sredstvima, koji traje cijelu nedjelju i dobar dio ponedjeljka. I ovako bi, vjerujem, izgledao opis izlazaka velike većine mladih ljudi koji svoje slobodno vrijeme vikendom provode vani u potrazi za zabavom. Gužva, zagušljivi i pretrpani prostori za izlazak ne daju vam prostora da normalno dišete, a kamoli da komunicirate i zaplešete. Ne preostaje ništa, već popiti nekoliko čašica vatrene vode, i postati dio kolektivnog kaosa do fajronta. Vjerojatno je ovo za neke fantastičan provod, jer fora je reći da si bio na nekom prestižnom fancy mjestu i ubio se od alkohola. S razlogom se pitam jel to za Vas jedina prava zabava i vrhunski užitak? Znate li možete li, možda bolje?
Ne znam jeste li ikada razmišljali ili razgovarali s vašim tatama i mamama, bakama i djedovima, o tome kako su se oni zabavljali i što je u doba njihove mladosti bilo in. Svakako da je sve bilo drugačije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća svijetom je vladao Rock n and roll. Zagreb, kao dio tadašnje socijalističke Jugoslavije, pod utjecajem tadašnje ideologije i blokovske podjele svijeta, nije mogao ostati imun na plesnu groznicu koja je došla sa zapada. Glavna mjesta za izlazak bili su plesnjaci. Ne znati plesati, bilo je jednako ne znati govoriti.
Dobri plesači bile su zvijezde plesnjaka i predmet čežnje mnogih djevojaka, a često i žrtve lokalnih momaka iz kvarta u slučaju odabira „krive“ djevojke. Da, bilo je to drugo vrijeme, više se razgovaralo, ranije izlazilo, ranije doma dolazilo, ali i drugačije zabavljalo. Uz manje dima i opijata, a na više prostora, ljudi su uživali plešući uz glazbu živih bendova. Nažalost, plesnjaci su izumrli i kao oblik zabave postali dio tradicije. Osim plesnih klubova, u kojima možete naučiti plesati i rekreirati se plesom, svadbi i vatrogasnih zabava, gotovo da danas nema mjesta u Gradu u kojem bi mogli zaplesati vikendom uz pratnju benda. Ali...
Ne ubrajam se u skupinu ljudi koji misle da se u životu sve događa s razlogom. Sjećam se vremena kada sam živio u Slavoniji. Moj, u to vrijeme, najbolji prijatelj je, moram priznati, bio izvrstan plesač kojem je ples bio ključ uspjeha kod mnogih žena. Nisam znao plesati što me ponekad malo i ljutilo. Često sam maštao o tome kako dobro plešem. Uvijek sam imao osjećaj za ritam i plesnu energiju koju je trebalo usmjeriti. Preseljenjem u Zagreb upisao sam plesnu školu i konačno proplesao. Uh, kada se samo sjetim kako sam bio sretan kada sam savladao dvokorak. Svijet je, bez pretjerivanja, bio moj. Međutim, u velikom i lijepom Zagrebu nije bilo prigode za prezentiranje usvojenog plesnog znanja. Sve do jednom.
PLESNJAK NA RIBNJAKU_VIDEO
Jednog običnog dana, u kantini gradske uprave Grada Zagreba pod ruku mi je došao zanimljiv letak s velikim natpisom „Čaga na Ribnjaku“, nedjeljom od 19:00 sati, poziv upućen od Borisa Barbe Babarovića i Waltera Nene Neugebauera & the Cadilacs, moto: Rock n rollom do zdravlja. Pravi plesnjak, konačno, koji ujedno promovira zdravlje. Odličan PR moram priznati, spoj zabave i zdravog života u plesu bio je odlično upakiran događaj. S obzirom na svoje stanje u kojem se obično nalazim zadnjeg dana vikenda koje sam opisao u početku teksta, nije mi nedostajalo snage i želje da posjetim Centar mladih Ribnjak u kojem je te nedjelje organiziran pravi plesnjak.
Odlična glazba Waltera Nene Neugebauera & the Cadilacsa tu večer nikoga nije ostavila ravnodušnim. Na velikom podiju, u jednom trenutku, plesao je više od stotinu parova. Prekrasne plesne figure, u ritmu glazbe krasile su zagrebačku plesnu večer na Ribnjaku. U očima plesačica i plesača mogla se primjetiti strast iz mladih dana, a plesni pokreti, držanje i plesni okvir, davali su do znanja da se radi i o pravim plesnim zvijezdama. Većinom se radilo o ljudima treće životne dobi, no to im nije bio razlog za izostanak želje za dokazivanjem i natjecanjem u pokazivanju plesnih vještina.
Uistinu, bila je to zanimljiva večer. Retro čaga me nije ostavila ravnodušnim. Što se moralo dogoditi da ovakav oblik zdrave zabave, zamijeni guranje, opijanje i disanje na škrge u mračnim prostorima. Vjerojatno tehnologija. Svoju nesigurnost lakše je skrivati iza kompjutera i mobitela preko kojeg se može opušteno kontaktirati na daljinu bez preznojavanja i bojazni da nećete smisliti dobar odgovor na pitanje osobe koja vam se sviđa. Ipak, treba imati ritma, znati plesati i pitati djevojku koja vas privlači za ples. To je pravo junaštvo!! Poražavajuća je činjenica da su naši preci imali više sigurnosti i vjere u sebe, a živjeli su u iznimno težim uvjetima od svih nas . Veća oskudica, veće uživanje, čvršće i bolje vrijednosti, je jednadžba koja s obzirom na sve što se događa danas, dobiva svoje zasluženo mjesto u brojnim raspravama o današnjem društvu.
I na kraju, ako današnje vrijeme doživljavate poput mene, preklinjem vas, krajnje je vrijeme da se s tipkovnice, prebacite na plesni podij Ribnjaka. Tamo vas čekaju iznimne plesne zvijezde, sigurne u sebe, neopterećene, spremne za zabavu uz pratnju odličnog benda. Učinite nešto za sebe, svoje zdravlje, koristite više fiziku, manje mehaniku (tehnologiju)...
Post je objavljen 08.12.2011. u 22:47 sati.