Pun je kujac tih grafičkih dizajnera na svijetu, na portalima za nezaposlene, na portalima za ovo-ono, sve sami neki dizajneri i pametne face i ljudi sa smislom, i sve se nekako čudim kako nam je svijet tako zanemaren i slova tako neusklađena, i boje tako posvađane, kad svi su nešto završili sve neke škole, tečajeve, svi nešto imaju oko, ruku, posvuda dizajneri, a posljedice od njih nikakve.
Osim gužve na zavodu za zapošljavanje...
Prošetala sam danas kvartom. Bio je taj lijepi dan, čudesno svijetao i bolesno topao za ovaj namrgođen i nadrkan grad, pa sam išla ono... šetat kvartom da vidim šta se nudi i šta ima.
I kvart je pun poduzetničkog duha, svakih par metara po jedan frizer, po jedan otkup zlata i srebra, pa onda pedikeri, manikeri, masažeri, pa onda opet frizer, pa dvije kladionice, pa pekare, pekarne i konzumi.
Među svime time jedan obrt za grafičarenje i dizajn, i taj jedan je ukrao i na svoj prozor zalijepio posao koji je moja predbivša firma obavila, i to je to...
I nigdje nema frizera za pse...
Post je objavljen 08.12.2011. u 17:39 sati.