Marketing
Svrha Europske Unije
Stanje je ozbiljno (...), euro bi mogao eksplodirati, a Europa bi se mogla raspasti, što može biti pogubno ne samo za Europu i Francusku, već i za cijeli svijet’, rekao je ministar za televizijsku kuću Canal Plus, nekoliko sati uoči početka presudnog europskog susreta na vrhu u Bruxellesu.
Koliko li je samo izjava proisteklo iz ustiju raznih premijera, ministra, tajnika, pomočnika tajnika, Barrosa, Merkelica i Sarcozya o mogučem raspadu Europske Unije ako propadne valuta zvana Euro?
Zar će ako propadnu banke nastati sveopći kaos i potop? Ne znam za vas ali ja u tim bankama nemam nikakav udio a moji starci imaju nekoliko kredita i nimalo ušteđevine. Tako da ako propadne banka u kojoj smo dužnici (čitaj: novovijeki kmetovi) što je lijepa riječ za jedan feudalni odnos, nisam baš siguran da će mi se raspasti život od tuge i muke. Jednostavno ćemo se vratiti zemlji koja će donjeti novoj ruralizaciji radi potrebe preživljavanja.
Ništa što nije neviđeno.
Zašto ti miljarderi koji, ako se raspadne euro, prikazuju gubitak svojeg bogatstva kao tragediju za sve nas koji smo, kako da nas opišem, osiromašeni srednji sloj?
Kao drugo ta valuta, Euro, je uvedena dugo nakon što su se ujedinile zemlje prve Europe. Kako li su samo uspijevali živjeti do tada ako nisu imali Euro? Mora da su vremena bila vunena.
Na stranu to što je ova, fala Bogu, bivša vlada tendenciozno reklamirala ulazak u Europsku Uniju sa reklamama upitnog informativnog sadržaja.
Na stranu isto što se, iako eurofil, koji će glasati NE na referendumu za ulazak (NE pod ovakvim prosjačkim uvjetima kao kakva kolonija, ali to su krivi naši političari a ne ovi iz EU) što ljudi imaju pravo čuti što sve gubimo ako želimo postati 28. članica.
Svrha Europkse Unije ima primarni cilj da se države u vječnom antagonizmu poput Njemačke i Francuske više ne tuku na bojnom polju kao što su to činile stoljećima.
Scenario je bio uvijek isti.
Dvije europske sile dolaze do hegemonije i ulaze u koliziju za primat. Engleska (koja se okrenula moru nakon stogodišnjeg rata) već stolječima pribjegava istom planu. Priklanja se onoj slabijoj strani i tako održava ravotežu na kontinentu.
Sve bi to bilo slatko i sjajno kada ne bi pričali o neizmjerno okrutnim ratovima gdje su život izgubili mladi ljudi.
A zbog čega?
Radi nečijeg izdrkavanja o veličini nekakve Imperije.
Schumanov plan (u kojem glavnu ulogu imaju Robert Schuman i Jean Monnet) o regulaciji odnosa u proizvodnji i distribuciji ugljena i čelika na osnovama izgradnje naddržavnih institucija u ovoj oblasti se uzima kao početak stvaranja Europske Unije.
Kako i sam članak na Wikipediji kaže: bio je to vizionarski pothvat, pogotovo ako se zna u kojoj su mjeri relacije između te dve države bile opterećene brojnim, naizgled, nepremostivim antagonizmima.
Zato je 18. travnja 1951 potpisan Pariški ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. Nakon Drugog svijetskog rata u Francuskoj je vladala nestašica ugljena, ugljena kojeg su uvozili prije rata iz njemačke pokrajne Saarland. Shvačajući da te dvije zemlje htjele ili ne htjele ovise jedna o drugoj uspotavili su ekonomsku suradnju koja je kasnije postala politička i u sljedečih 60 godina svog funkcioniranja spriječila ono što je do tada bilo nezamislivo.
Da Europa doživi dugotrajan mir u kojem se sukobi rješavaju po sudovima, u parlamentima, u vječnicama ali ne više na bojilištu što je uspijeh i prvotni cilj njenog osnivanja.
I zato dragi bankari, političari, poslovni ljudi, ekonomisti, kada nam govorite o propasti eura ja to zaista ne mogu doživjeti kao nekakav sudnji dan.
Možda niste sami primjetili ali kovanice i novčanice uopće nisu jestive, to je shvatio i kralj Mida, one su samo konvencija radi koje ne moram nositi 200 krava kod susjeda već on dolazi k meni da ih uzme u zamjenu za keš.
Od te rasterečujuće svrhe radi koje je izmišljen novac došli smo kao vrsta da se koljemo radi papirića i komadića kovanog željeza a zaboravljamo na najvrijedniju valutu koju imamo. Čovjeka.
Kada propadne i taj način privređivanja i razmjene dobara, ne moramo se brinuti, zamjenit će ga neki drugi oko kojeg ćemo se ponovo klati jer su nam društva materijalistična te je važnije tko koliko ima a ne kakav je.
No to je tema za neki drugi post.
Volio bi da doživim taj dan da neki novi klinci koji najavljaju raspad Europske Unije ne gaze njezinu najveću i najplemenitiju svrhu jer jako malo treba da ludilo pobijedi i Europa postane ponovo zemlja u rasulu, porazrušenih i izbombardiranih gradova.
Tehnologija je prejaka da to ne bi imalo posljedice na sve nas.
Znači pitanja glase: želite li radije da ponovo gorimo kako bi se nečijoj vojnoj industriji dalo pare i pare a koje nemamo za socijalnu državu? Kako to da uvijek ima za oružje a nikad za zdravstvo i obrazovanje?
Nismo li mi zemlje bivše Jugoslavije najbolji baštinici loših odluka?
Ne minimalizirajmo ono što su postigli Schuman i Monnet te godine Gospodnje 1951.
Ovaj engleski europarlamentarac mi je počinjao privlačiti pozornost..
Post je objavljen 08.12.2011. u 12:29 sati.