Za nekoga tko se non stop vozi, bio to motor, kombi ili auto tlaka je ići pješice. Makar čudna mi je neka faza jer mogu bez problema hodat i hodat, neki dan sam nesvjesno prošetao preko 5 km. Uopće nisam razmišljao kako hodam praktički sat vremena bez prestanka. Poslije sam si razmišljao jel sam bio pod utjecajem hipnoze ili je to bila samo neka varka moga mozga.
Uopće ne želim razmišljati koliko sam kilometara nabio na dostavama, ustvari nikada nisam brojao kilometre ili ponosno izjavljivao koliko sam prošao poput okorjelih kamionđija koji skupljaju postere golih sisulja u kabinama. Nit prijeđeni kilometri znače neko posebno iskustvo, nit pročitane knjige garantiraju znanje. Sad baš razmišljam koji je paradoks kako me murja nikada nije zaustavila dok sam radio dostava alkohola. Voziš cuge ko u priči, a murja te nikad ne zaustavi, a kada vozi cugu, ali u sebi onda su na svakom čošku. Pogotovo kada je noćna dostava, a ja popijem nešto, eto njih svugdje kao da me prate. Istinita je ona stara narodna bolje se rodit bez urca nego bez sreće.
Post je objavljen 08.12.2011. u 02:41 sati.