dr. Tuđman i životinje

Marketing

NADZEMALJSKI

ZNAKOVI

Veliki dio prvog sveska „Osobnog dnevnika“ dr. Franje Tuđmana ispunjen je prepisivanjem naslova iz novina, uglavnom „Vjesnika“, i diletantskim sažecima dnevnih vijesti. Smisao takvog posla je vrlo upitan. Čemu? Ako bi bilo kada ikoga zanimalo što je nekog od prošlih dana proteklih godina bilo na naslovnim stranicama novina mogao bi otići u knjižnicu ili redakcije i prelistati uvezana godišta novina iz kojih je dr. Franjo prepisivao, te vidjeti predmet svog zanimanja u originalu, daleko informativnije nego nemušto bilježenje dr. Franje. Objašnjenje da su Tuđmanove bilješke zanimljive zbog komentara ne pije vodi. U prvom redu, pod većinom takvih zabilješki komentara naprosto nema. Pod većinom ostalih je taj komentar potpuno beznačajan, svodi se otprilike na neki onomatopejski uzvik. Preostali komentari nisu na razini koja nadilazi komentare ljudi koji prelistavaju novine u birtijama. Jedino moguće iole razumno objašnjenje zašto je dr. Franjo Tuđman tako nešto radio jest da je računao da će Hrvatsku poharati požari, razrušiti neki strašni potres, zgromiti udar meteora ili nešto slično, a njegovi zapisi će jedini preostati, u kojem slučaju bi zaista bili neprocjenjivo dragocjeni. Ovako je to tek dragocjeno autentično svjedočanstvo za rijetke pedantne proučavatelje lika i djela pokojnog predsjednika, da vide u kakvom je ništavilu živio loše radeći besmislen posao, kako mu je ništavilo bilo jedna od velikih i značajnih sastavnica života, iz kakvog je ništavila izronio.

Prostorno i po značenju jednak dio teksta zauzimaju glasine, naklapanja i nebulozna spekuliranja po kojima se dr. Franjo Tuđman definitivno iskazuje kao tipični kavanski političar, uz to još lišen svog prirodnog miljea – kavane, pa umjesto da nalazi potvrdu politizirajući među sebi sličnima uz gemišti naslonjen na šank, preostaje mu jedino da žvrlja po papirićima svoja dubokomišljenja. Na primjer, (ne da mi se tražiti točnu stranicu gdje je to) bilježi da je u Sovjetskom savezu spremno, naoružano, istrenirano i instruirano dvadeset tisuća informbiroovaca, koji samo čekaju da upadnu u Jugoslaviju. Tih dvadeset tisuća krvoločnih informbiroovaca nestali su u bespućima povijesne zbiljnosti tako temeljito da ih ni dr, Franjo više nikada nije spomenuo, kako došli – tako prošli, ali je zato dr. Franjo i njegov krug našao neku novu sličnu nebulozu kojom su se zabavljali, pa novu, pa novu, i stalno tako. Umjesto da shvate da su nasjeli na glupu glasinu, da analiziraju kako su na to nasjeli da im se nikada ne ponovi, naprosto je stave ad acta i prihvate se naredne jednako utemeljene glasine ili spekulacije i tako neprestano žive u nekakvom virtualnom svijetu vlastitih fantazmagorija. Utoliko je „Osobni dnevnik“ vrijedno svjedočanstvo duhovnog svijeta u kojemu je živjela zaštićena grupacija otpadnika od sistema pretvorena u dekadentnu folklornu opoziciju koja je uživala u luksuznim vilama i stanovima bezbrižno uživajući u renti svog ranijeg značaja. Dr. Franjo Tuđman se izdvajao iz tog sloja jedino glupošću koja mu nije dozvoljava da shvati svoj položaj i megalomanskim vrednovanjem sebe samoga. Zašto ni Savka ni Miko ni Pero nisu nakon sedamdeset i prve završili u zatvoru kao dr. Franjo? Zato jer su bili značajno pametniji.

Dirljiv primjer svega ovoga i Tuđmanovog načina razmišljanja je epizoda sa životinjama od 7. ožujka 1974. Bistreći svjetsku politiku, kao primjer kako su je sagledavali i koliko je to bila ozbiljna rabota, u jednom trenu je netko ispričao „kako Hajle Selasije ima tri tigra koji ga čuvaju i svojim instinktivnim držanjem skreću mu pozornost tko mu je prijatelj a tko ne...“ Mož' si mislit! Kao povjesničar Dr. Franjo se odmah prisjetio: „I Tito ima takve životinje. Napr. pas Tigar je skočio na sovjetskog ambasadora 1948, kad je donio Staljinov ultimatum i razderao mu hlače.“ Ne znam je li anegdota o rasparanim hlačama istinita ili nije, ali smještanje te apokrifne anegdote u kontekst je Franjim osebujni doprinos:

Veliki ljudi okruženi su nekim (nadzemaljskim) znacima.

Pazi ovamo! Taj intelektualac, znanstvenik, povjesničar, političar, državnik i što sve ne, objašnjava značajne ličnosti u povijesti time da okružene nadnaravnim znacima! Nije razjasnio da li su nadnaravne pojave izdvojile te ličnosti da se dovinu do svog značaja ili su značajni ljudi privlačili aureolu nadnaravnog, ali je očigledno pod dojmom tog razmišljanja nekoliko dana kasnije, 18. ožujka, zapisavši kako je u omanjem društvu uživao u zubacu, baklavama i zagorskom crvenom vinu, završio s rečenicom koja je prvo i posljednje spominjanje neke žive životinje na tisuću stranica teksta, kratkom i značajnom, rečenicom koja ima svoju težinu:

Čuvao nas je vučjak.

Zamislimo ga kako uživa u zubacu, gucka zagorsko crveno vino, sladi se baklavama, ali ispod oka virka na vučjaka koji leži pored stola i čuva ih. Od koga ih čuva? Od upada dvadeset tisuća krvoločnih informbiroovaca? Od KGB-a ili Udbe? Od narodne milicije? Od invazije vanzemaljaca? Nije važno, glavno je da ih čuva, makar nema te ugroze koju bi mogao spriječiti, ali samom svojim prisutnošću i čuvanjem (premda je vjerojatno zapravo spavao) u tom trenutku ispunjava dr. Franju ushićenjem jer prepoznaje još jedan znak da je providnošću izabran za značajnu osobu. Zagrijava crveno zagorsko vince, ali žari i osjećaj posebnosti.

Pregled posta

Marketing

dr. Tuđman i životinje