Marketing
Liječnici u 'informatičkoj mreži'
Nedavno sam trebao kod liječnika opće prakse ili kako se to danas kaže 'obiteljske medicine' premda koliko vidim i pratim njihov rad, oni su sve samo ne 'obiteljski liječnici'.
Nisam očekivao da ću trebati dugo čekati. Naime neposredno prije dolaska nazvao sam sestru i pitao je li gužva. Na što sam dobio niječan odgovor. I tako ne ponesoh ništa za čitanje. Informacija o gužvi bila je točna što se tiče broja pacijenata koji su čekali, mislim da ih je bilo šest ili sedam. No učestalost poziva nije baš bila velika tako da mi je pomalo bilo krivo što sam došao bez knjige. Vjerojatno i ne bih mogao čitati, što je najčešći slučaj, obzirom na kakofoniju zvukova iz razglasa i priča pacijenata o svojim bolestima. Većina pacijenata, naime, voli pričati o svojim bolestima dok boravi u čekaonici. Vjerojatno im je lakše kad čuju da i drugi imaju problema.
Mislim da je prošlo gotovo dva sata prije nego što sam bio pozvan. U međuvremenu je pacijentica koja je sjedila pokraj mene svaki put komentirala: „Pa kaj dela tak dugo. Mora da je pauza!“, iako je na vratima lijepo stajalo da još nije vrijeme pauze. Na kraju više nisam mogao izdržati pa sam joj rekao:
„Gospođo, danas liječnici troše sedamdeset posto vremena unoseći podatke u računala, a preostalo vrijeme se bave vama. A kako s računalima nisu baš na 'ti' onda to tako dugo traje.“
Rekavši to sjetih se članka kojeg sam pročitao u 'Liječničkim novinama' br. 99 s nadnevkom 15.05.2011. autorica Ines Zelić Barićević i dr.sc. Marija Vrca Botica. Vjerujem da će i vama, dragi štioci, biti zanimljivo pročitati što sami liječnici misle o 'revolucionarnim potezima u zdravstvu'. Da vam pobudim znatiželju donosim neke naglaske iz članka koji zainteresirani mogu naći na http://www.hlk.hr/LN:
Kvartarna prevencija ili povratak prirodi našeg posla
(…) Mi smo danas u Hrvatskoj dovedeni u situaciju da se naš posao sastoji od gledanja u računalo. Prvo da vidimo imamo li uopće vezu sa Cezihom. Pa ima li pacijent osiguranje koje vrijedi a je li uopće na našoj listi. Pa jesu li lampice pozelenile ili su crvene. Pa je li pacijent i kada dobio ortopedsko pomagalo. Pa je li bio pacijent i kada je dobio ortopedsko pomagalo i ima li pravo već sada dobiti, a onda je li na novom popisu to pomagalo i u kojoj količini mu smijemo davati…a još i ima li osiguranje u kontinuitetu jer ako pogriješimo – ode naših 10% glavarine. (…)
Cijeli sustav uništio je bit naše struke. A to je KOMUNIKACIJA s pacijentom.(…) Kontroverzni Goran Bare u jednoj svojoj pjesmi ima stih; „gdje je nestao čovjek…“ I upravo to se trebamo upitati. (…)
(…)imamo osjećaj da ćemo se riješiti pacijenta ako mu damo da ode dalje. Ali tek tada se zaplićemo u mrežu pretraga i kolateralnog upućivanja iz koje nema povratka.
I (zato) vratimo se 'prirodi', vratimo se našim počecima, vjerujmo u sebe i našu sposobnost procjene pacijenata o kojima znamo sve i koji nam beskrajno vjeruju! Često na to zaboravljamo.
Došao sam na red i bilo je kako autorice pišu. Ja sam sjedio a doktorica je (još je ova 'super' u odnosu na one koje su se izmijenile u ambulanti posljednjih godinu dana nakon što je moja 'stara' doktorica otišla u mirovinu) unosila podatke u računalo. I što je najbolje, na moje pitanje ima li pristup nalazu urologa kod kojeg sam nedavno bio u bolnici odgovorila: „Još nismo umreženi!“ Kako sam pretpostavljao da je tome tako, dao sam joj kopiju nalaza kojeg sam donio sobom.
Brzo smo završili nakon što su svi podaci uneseni u računalo. Ono, računalo, i birokracija, bili su zadovoljeni, a ja ću kod kirurga i kardiologa.
Slijedeća 'medicinska postaja' je bila ljekarna. I tu se vidi 'napredak' zahvaljujući kompjuterizaciji izdavanja lijekova. Nekada su u najfrekventnije vrijeme trebala raditi samo dva šaltera. Sada ih radi četiri i pred svakim je red. Jer treba…., neću opisivati, vjerojatno ste i sami doživjeli, ne jednom, tu proceduru.
I što reći na kraju. Sjećam se da sam davno pročitao kako su u Americi, kolijevci informatizacije, najavljivali kako će se uvođenjem računala bitno smanjiti potrošnja papira. Vrijeme je pokazalo da se potrošnja u vrlo kratko vrijeme povećala 17 (slovima sedamnaest) puta.
Nisam pročitao o vremenu kojeg korisnici potroše da bi u računalo unijeli podatke u odnosu na vrijeme koje posvete stranci. No ako je to kao u našem zdravstvu tada pomalo sumnjam u efikasnost informatizacije, a pogotovo u njezinu humanost.
Post je objavljen 07.12.2011. u 09:14 sati.