Marketing
Prosinačka predvečerja
Prosinci su uvijek tugaljivi.
I sivi.
Sivi ljudi u sivim odijelima sivim automobilima kruže sivim gradovima.
Možda bi siva trebala biti boja tuge.
Siva je bezlična.
I tako obična.
Crna ipak ima svoj karakter.
Srećom, lampice u šoping centrima blješte u 256 boja.
Iz zvučnika kriči Mariah Carey.
George Michael cijuče o onom Božiću lani.
Jedino je Chris Rea još uvijek cool.
Čak i nakon toliko vožnje do doma.
Zapravo, na neki način mi je paradoksalno vidjeti sve te ukrase, blještavilo i predblagdansko raspoloženje uz toliko praznih izloga.
Samo u ponekima od njih još se nalaze gole lutke izgubljenih pogleda.
Dobro, gole lutke se uvijek nekako snađu.
Ali kad ti na vratima omiljene knjižare osvane natpis "RASPRODAJA ZBOG KONAČNOG ZATVARANJA" onda shvatiš da je vrag odnio šalu.
I svi oni postoci na naslovnicama knjiga ispisani fluorescentnim markerima koji bi ti u normalnim okolnostima izmamili osmijeh na lice, sad izgledaju kao šila ubodena među naslove.
Na mjesto knjižare kažu, uselit će kladionica.
Krasno!
Prosinci su uvijek tugaljivi
A opet, možda i nisu...
Barem su predvečerja inspirativna...
Post je objavljen 07.12.2011. u 07:45 sati.