Marketing
Sjaj Oriona
Uza sve moje poštovanje ovim slobodnim
i nadasve uspjelim stihovima našeg blogera
maslinapjesma loza iliti izvrsna pjesnika,
ali i dragog mi prijatelja Ivana Vidovića,
evo, nisam mogao odoljeti a da ne napišem
i posvetim mu i ovaj sonet, koristeći se
uglavnom i temom i izrazom ovih njegovih,
rekoh, metaforikom bremenitih stihova:
ZASTAVA METAFORA
Ivanu Vidoviću
Bože, kako će se sunce gnijezdit u golim stablima?
i kako će sunce prosut zlato na panj kurve zbilje,
ako požari bijesne, žderući i zrak, i bilje
u dolini podno zvijezda, gdje se još vrag klanja zlima?
Trebalo bi mjesto dvójba, na ovim nam svetim tlima;
među klance i gudure, smoći dozvat u okrilje
radost leta, što će reći: urnebesno žîlje,
ali, kako kad svud vlada neupućenosti klima?
Pa me ono kada zinu: i bez nas će dobro biti,
do nemira, vjeruj, smeta, i baca me na koljena:
da će život-žrvanj ionako sve zdrobiti
u sferama pustih misli i jalovih odgovora …
Stog dok pati svaki Hrvat i Hrvatska mu voljena,
pjevaj bunu, div-pjesniče, sa zastavom metafora!
Roko Dobra
Zahvaljujem vrlom mi prijatelju Roku na sonetu koji mi posveti.
U ovom svijetu dreke svakojake meka pjesnička i ljudska duša
Rokova stihom uljepšava i osmišljava život i daje primjer kako
zaorati duboke brazde na moru i na njivi...
DUBOKA BRAZDA
Roku Dobri
Ozbiljnost nigda nije dobro došla
u svijetu dreke, drskog kukurijeka.
Pretiha sjetnost kao voda prošla.
Korito pusto u snu izrijeka.
Maštanje zvijezda-strašilo na putu.
Daješ li srce, zgazit će ti dušu.
Osmijeh je uma bolesnik u kutu.
Čovjek je takav: zblatit će ti skrušu.
Imaš li srce, tad snivaj još jače,
zaori dublje brazdu pravednosti,
zanosa danjeg, svenazočnog, pače.
Ne boj se vike klike nečednosti.
Rušitelj tvrdi da rušiti mora,
a ti si more, nosač tvrdih kora.
Ivan Vidović
Post je objavljen 05.12.2011. u 11:30 sati.