U današnje je vrijeme ključno izvanredno se zabavljati. Ono, postoje određena očekivanja. Treba živjeti neki nabrijani život. Poznavati zilijon naroda. Biti u pokretu. Poneki iz mog socijalnog kruga se žale zbog nepostojanja DISLIKE botuna na FB-u, jer, kako kažu, i ta mreža nas tjera na apsurdnu afirmaciju i aklamaciju svega. Imperativ zabave. Meni ne smeta. Samo napravim mentalni ignore i sve je opet u redu. Iako je to sa zabavljanjem totalna svinjarija. Stalno se osjećam kao da sam zaboravila učiniti nešto važno tipa zavrnuti ventil za vodu ili izbaciti smeće prije odlaska na put. Što sam ono još trebala....? Hmmmm...? Hebote! (pljus po čelu) Zabavljati se! Zaboravila sam se zabavljati! Ajmo sad, žurnim korakom! Za-ba-vlja-ti se! Jel se zabavljaš? Pa koji klinac čekaš?! Hebote! U tvojim godinama nema vremena za gubljenje, odlaganje i zaboravila-sam-gdje-sam-ostavila! (izvadak iz rijetkih monologa na tu temu). Iako već nekoliko vikenda za redom i sporadičnih eskapada radnim danima imam neke slobodne aktivnosti. Koje uključuju ruke i zraku ili neki oblik plesanja/đuskanja/čagice te povratak u privatni pakao u sitnim jutarnjim satima.
Nakon podrobne analize želja i potreba koja se dogodila jedne nedjelje popodne došla sam do zaključka kako se većinu vremena najbolje zabavljam svojim mislima, u potpunoj samoći. Zato je Shopenhauer u naslovu. Sjedim spokojno u svojoj sobi (Pascal od prije nekog vremena) i izvanredno se zabavljam svojim mislima. Čak i kad ne sjedim (spokojno) u svojoj sobi, zabavljam se svojim mislima. Služe mi kao štit od sviju i svega što mi u nekom času ne odgovara. Čak i one misli koje bacaju u očaj i vode u razmišljanje o najkreativnijim oblicima suicida su počesto bolje od "zabavljanja" koje uključuje druge ljude. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što sama sebi smijem reći baš sve što mislim i svemir će ostati cjelovit. Mogu ih ubijati bez posljedica. Mogu što god hoću i ne moram odgovarati nikomu. Privid apsolutne slobode. Rijetki su ljudi s kojima se osjećam dovoljno sigurno da bih oslobodila sve falange svojih misli koje samo čekaju da viknem JUUURIIIIIŠŠŠŠŠŠ! I dobro je što je tako. Ovako se imam čime izvanredno zabavljati subotama i nedjeljama ili utorcima kao što je ovaj. Dok sjedim spokojno u potpunoj samoći i zabavljam se razmišljanjem o današnjem datumu i značenju koje će zauvijek imati u mom životu. A onda ubiti tu misao i gledati kako se rastolaže preko jedne u nizu mentalnih slika , dok u podlozi ide Hell Broke Luce. Izvanredna zabava.
Post je objavljen 06.12.2011. u 22:55 sati.