Holy smokes, nakon dugo vremena film koji je mene iznenadio svojim završetkom. A pretjeranog konzumenta tvornice snova poput mene je teško iznenaditi.
The Perfect Host. Nakon što sam ga odgledao pitam se kako je ovaj film prošao nezapaženo, ali i shvaćam. Nema velikih filmskih imena, trailer djeluje napola zbrčkano kao da ne zna u koji bi se filmski žanr svrstao i sve u svemu tri četvrt filma se događa u jednom te istom interijeru. Međutim trailer je napravio ono što bi današnji traileri trebali raditi. Navukao me na film i zadržao dovoljno radnje neotkrivene da me film iznenadi. A balans između vrlo crne komedije i psihotičnog trilera je potpuno izbrisana.
Radnja kao takva se odvija u prvoj polovici filma. Pratimo Johna, kriminalca koji je upravo opljačkao banku. Da bi pobjegao od policije kuca na vrata snepoznatim ljudima, sve dok ne naleti na Warwicka, naizgled plahog i povučenog čovjeka. And boy was he in for a surprise! Warwick se pokazao kao sve samo ne ”normalna” osoba, dapače negdje poslje prve trećine filma definitivno će te zaključiti da je Warwick šizofrenični serijski ubojica. Od početnog ”John loš - Warwick dobar”, doći će te u obrnutu situaciju, ali ne očekujte da stvari ostanu na tome. Hm, kako napraviti daljnju recenziju filma a ne otkriti vrlo zanimljivu radnju. Ovako, reći ću vam da od klasične situacije ”zločinac protiv luđaka”, gdje očekujete kraj u kojem jedan od njih dvoje pogiba ili bar završi u zatvoru, dođete na sasvim jedan neočekivani spektar pričanja priče u kojem oboje dobiju ono što su trebali. Znaaaaam da zvuči vrlo neodređeno, ali toliko me iznenadila zadnja trećina filma da vam ne želim kvariti iznenađenje. Ja sam širom otvorio vilicu na nekoliko scena, u javnosti, u vlaku, na putu za Zagreb.
Sve u svemu, David Hyde Pearce (ili vam ga Fraiserov brat) nosi lavovski dio filma i natjerat će vas da se na kraju filma upitate što je norma normalnoga i koje bi se radnje trebale smatrati ludima. Pomalo subverzivno i psihotično, no sa dosta smješnih trenutaka.