Marketing
Nacionalni selektor
Ajd da se i ja, kad sam siguran da su bar na današnji dan začepili i prestali točiti kuhana vina po štandovima gradova i sela, pridružim političkoj pjesmi "koju viču mnozi."
No, prije nego iznesem svoju revolucionarnu ideju:
Gledao sam ih i slušao po prvi puta otkad koristim svoje biračko prividno pravo, s jedva prisutnom pažnjom. I odgledavajući dva puta u onom televizijskom kokošinjcu gdje ih sve posjedaju u krug što imaju za reći, nije mi uopće žao što sam obično biciklom projurio pokraj njihovih štandića s potpuno pojednostavnjenim porukama, njihovih balonima ukrašenih pozornica i cirkuskih šatri u kojima (u namjeri da me uvjere u politički program?) cvile Lana, Maja, Nina, Lula, Mimi, Pipi, Poo-poo ili Jacques.
Općenito, otkud ta fascinacija šatorima, štandovima i vašarskom atmosferom "u Hrvata"?
Bandić je u Zagrebu to digao na nivo svetinje, instaliravajući ogromnu šatru ravno u srce grada da stoji većinu godine. I odlično se uklopila u vašarski štih ovih izbora, kobaje i alkohol u plastičnim čašama. Mi u glavnom gradu imamo tu privilegiju osjetiti izbornu atmosferu svake godine, većinu godine, uvijek je ili šatra dugačka sto metara ili bezbrojni štandovi s điđama, bajama i kobajama koje nude prodavači magle. Radi se očito o liječenju psihološkog "horror vacui" koji mnogi dožive kada prvi put došavši u Zagreb, vide hladnu prazninu popločanog glavnog trga, po kojoj mirno šetaju malograđani. Nećeš majci, mora bit šušur seoskog sajma.
Jer se gradonačelnik "hejterima" koji su pitali otkud mu ideja da opet na hrpu mjeseci tom plastičnom konstrukcijom po 101 put prekrije većinu za promenadiranje namijenje površine glavnog trga jedne europske prijestolnice, a pri tom je postavljaču šatre to pravo udijelio praktički zabadaf - lijepo odgovorio: to imaju svi europski gradovi, a naš šator je još i vrhunski i "hoch".
Koji to gradovi imaju gigantsku šatorčugu većinu godine na glavnom trgu? Što je to hoch u kranjskima i kiselom pivu i vinu u plastici?
Ne znam, ali znam da se uklopila u vašarsku površnost ovih izbora.
Svaka čast na neodrživosti sadašnje vlasti, jer ona to zaista i jest, đao đaci i adio pameti. Nisam doduše presretan na činjenicu da će npr. gotovo najvišu izvršnu vlast u zemlji obavljati osoba koja na mađarskom sudu hladno izjavi da od imovine ima plaću od 5 tisuća kuna i rabljeni auto, ali što je tu je. Ipak, dragi moj(i), kud se djedoše milijune kuna vrijedne dionice koje mnogi od vas imaju na svoje ime, ali eto, to se ne računa jer nije u obliku auta ili cigle neke kuće? Da ne pričamo o firmama ili nekretninama koje su uvijek "prepisane na suprugu", a u slučaju mađarskog nestašnika, svom ostalom lokalnom varaždinskom vedrenju i oblačenju.... Općenito, kad je u pitanju skromnost, vidim da je još među političarima popularno izjašnjavanje Lo Stile Pašalić, koji se do izlaska iz politike furao na garsonijeru i stančić u predgrađu. Svi s takvim pravedničkim guštom spominju svoje stare Saabove i nasumično odabran jedan od njihovih 20 izvora prihoda, da je meni više neugodno, nego što bi trebalo biti njima.
Slijedeći puta ja od imovine prijavljujem kad me netko bude pitao, a kad bi računali ekvivalent onome što oni imaju: jedne stare kućne papuče, knjigu Jacka Kerouaca "Na cesti", tubu super ljepila "Pelikan" i dječju sjedalicu na biciklu. Eto, časni sude, drugo ništa. Ili sam zaboravio ili je u vlasništvu pokćerke moje jetrve.
Ali, ima li alternativnih rješenja osim uvijek istog perpeturiranja sličnog stanja, tek s omanjim korekcijama? Zašto ne "nacionalni selektor" - stranac?
Sjetio sam se koliko je Japan samo promijenio premijera i vlada zadnjih desetljeća, usred njihovih mandata. Pa i mnoge zapadne zemlje. I to zbog takvih minornih prekršaja zbog kojih naši političari "ne ustaju iz kreveta". U Japanu premijer leti valjda ako pije s krive strane šalice na čajnoj ceremoniji. Ili zbog toga što su u nekoj tvornici pogriješili seriju mikroprocesora i oštetili kupce. U Njemačkoj je ministrica isti dan podnijela ostavku kad se otkrilo da je na jedno putovanje vodila supruga i iako je nadoknadila novac, to platila prvo službenim kanalima. Aufwiedersehen.
Ma, dobro je, daj ih nama, ako vam ne valjaju! I ovako faličan, nama je super. Japan valjda na lageru ima barem 5 do 10 bivših premijera, pravo bogatstvo.
Jer, mnoge države i nacije su već davno shvatile da npr. u nogometu jednostavno nemaju dovoljno dobrog domaćeg trenera da bude izbornik repke, pa uzimaju strance.
Zašto to ne bi probali i mi?
Ne zato što nemamo dovoljno dobrih domaćih stručnjaka, nego zato što nemamo dovoljno dobrih domaćih političara. Stručnjaci ionako tavore na dnu hranidbenog lanca i čekaju zeleno svjetlo za bijeg u inozemstvo.
Lijepo javni natječaj, uvjet: bivši premijer visokorazvijene zapadne zemlje, nekažnjavan kaznama višim od 3 godine zatvora.
Mi lijepo izglasamo nama najsimpatičnijeg kandidata koji će sastavit vladu od onih koje on/ona hoće. Sabor, ah, nek ostane kokošinjac kakav jest, no bez prava da vladajući imaju premijera i vladu. Nismo zaslužili. I mirna Bosna. A i Hrvatska.
Post je objavljen 03.12.2011. u 08:16 sati.