Marketing
As time goes by
Trenuci potpune bliskosti,
zagrljaj u kojem si doma,
pripadanje koje te drži i budnom i usnulom,
na iznenadnom pregibu njegova vrata...
Uvijek sam spavala tako mirno,
na toj tvojoj koži, kao na livadi,
s čvrsto usidrenim smješkom u kutovima usnica,
dok si ti motrio kako šećer pada sa visina,
kako se lijepe široki i magleni prsti vremena,
na naša prozorska, tako ljudska okna...
ni ne znajući.
I ni ne znajući,
ponovno
navio si sat moje neobuzdane žudnje,
nalik na čokoladne praline,
nalik na svjetlucave ukrase koje ću prebirati ovih dana,
držati sanjivim dlanovima,
ne misleći o tebi nimalo,
ni o nama.
O, kad bih se barem ikada mogla razočarati u tebe!
Onako, potpuno i zauvijek.
Ne pronaći ti ni jedno opravdanje.
No, onda bih morala krenuti u pravu avanturističku potragu,
za nama, kakvi smo bili, prije tisuću godina,
naoružana starim vatrama i arheološkim alatkama,
lampom koja osvjetljava najdublje mrakove,
oštrim pijukom za razbijanje stoljetnih ledova.
Al neću.
Samo ću te promatrati kako me ostavljaš.
Iz daljine.
Kako postajući sve manji i manji,
ujedno ostaješ i sve ono što sam zavoljela davno.
I ostavila. Za sobom.
Sada. Ti. Tako. Ostavljaš. Mene.
as time goes by.....
Ni ne znajući.
I ni ne znajući,
ponovno,
still the same old story....
navio si sat moje neobuzdane žudnje,
nalik na čokoladne praline,
nalik na svjetlucave ukrase koje ću prebirati ovih dana,
držati sanjivim dlanovima,
ne misleći o tebi, nimalo,
ni o nama.
A nakon najviše točke usijanja,
taj tren polako će utrnuti sam,
i svemu dragi moj, izblijediti sjaj.
...as time... goes by....
Post je objavljen 02.12.2011. u 20:06 sati.