(kako radi moj mozak dok noge hodaju kud i kamo hoće)
Važno je. Hitno je.
Treba se napraviti nešto.
Odmah.
Napraviti sve.
Treba izdržati.
Do petka ili subote.
Ili do idućeg tjedna.
Možda onog iza.
Uključiti perilicu crnog.
Prati kosu svako drugi dan.
Nazvati Hannah.
Ne vidjeti izborne strvine.
Kupovati čarape i cigarete.
Čekati na semaforima.
Piti puno kave.
Piti puno vode.
S mjehurićima.
Žvake po pločniku.
Slušati puno glazbe.
Čitati Brunu Schulza.
Čitati Danila Kiša.
Hodati kilometrima.
Brojati korake i misli.
Platiti račun za vodu.
Onda autobus.
Vooooožnjaaaa.
Slušalice u oba uha.
Kriiiviiineeee.
Pufastih očiju iz autobusa.
Spavati u krevetu.
Doma.
Biti doma.
Piti kavu s materom i ćaćom.
Uspavljivati djecu.
Nečiju djecu.
Jesti kuhano i fino.
Moliti Boga za duše naših umrlih.
Pjevati punim glasom.
Disati na buri.
Razgrtati robu.
Peglati tabletiće.
Vaditi ukrase.
Hodati kratkim ulicama.
Pustiti misli na miru.
Izdržati treba.
Treba izdržati.
Post je objavljen 02.12.2011. u 18:07 sati.