Rođendan je bio jučer a tek sam sada došao na se između lumpanja sa prijateljima i pomaganja doma oko neke adaptacije. Promišljam gdje sam bio prije godinu dana i gdje sam sada. Stuiao sam diplomirati, biti prvi put zaposlen, otići na prvi godišnji odmor i nakon toga postati nezaposlen aš je politika kurba.
I sad sam tu gdje jesam, pišem, sanjam, planiram, svjestan da je 99% mojih htjenja i planova čista magla ali onaj 1% ima da se ostvari.
Uostalom ako ne kupiš listić kako ćeš dobiti išta?
Sjetile su me se osobe sa svih strana i jučer su konstantno stizale poruke od onih koji me nisu mogli poljubiti ili rukovat osobno. A baš sam mislio da će taj dan ostati neprimječen jer sam u zadnje vrijeme sav klaustrofobičan unutar 4 zida u društvu sai lap topom na kojem tipkam članke, mejlove, projekte.
I moram priznati da sam se ugodno iznenadio. Drago mi je što su mi sve te drage osobe dopustile da taj dan bude moj. Nikad ne bi priznao uživo da su me svi oni takli ali ovdje mogu.
Od osobe koja smatra da je sva naša bol i sreća samo produkt naših umova te isto tako da se solucija nalazi u istima nekako se osjećam krivim kada osjećam vrstu rezigniranosti, kada predvlada tamna strana jer smatram da nemam pravo na nju pošto još i dobro živim za razliku od drugih koji nisu krenuli sa tako dobre pozicije sa vrijednim i marljivim roditeljima kao što su moji.
Smatrao sam da moram biti oslonac za druge u goroj poziciji te da ja sam nemam pravo na tugu. To bi stvaralo grižnju savjest i naravno činilo me tužnim i mračnim.
Začarani krug.
Dopuštam si da mi svaki dan ne krene sa suncem u kosi no to ne znači da ću dopustiti da me ovo društvo koje želi zatomiti sve stvari koje ne donose direktnu ispltivost ušutka i obavije me u crno.
Nedam im taj gušt i nedam im da se slade time. Ova država je u banani a društvo je postalo nemilosrdno no ipak postoji nada. Dok god ima ljudi koji će pmagati jedno drugom unatoč novčanoj neisplativosti ima nade za svih nas.
Pa i za naše robovlasnike i wannabe elitu.
Ne tribaju nam puške ni pištolji!
Samo čisto srce i ničeg se ne boj!"
Post je objavljen 02.12.2011. u 16:09 sati.