Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rudarka

Marketing

Poso, kuća, (nema birtije)...

I dalje mi je ovaj blog nepregledan jer brzo "bježe" poznati, i dalje imam sve manje, a ne više vremena kako se približava kraj (poslovne) godine, i dalje je ekonomija moje male obitelji sve lošija kako god radila sve više. no

Tako sam jučer na poslu odrađivala neke specijalne "operacije" u kojima su sudjelovali i stranci, stvari koje se ne obavljaju često (da ne velim - svakih par godina), pa je shodno tome - sve i jaako problematično. Jer nikad ne znaš gdje će se stvar zakarati.

Nikada se uvjeti rada i same operacije ne mogu dovesti u savršenstvo. Znači - ako si iole razuman, čekaš i boga moliš (nakon što si sve pripremio kako si najbolje znao i mogao, nakon što je nekoliko ljudi, uključujući strance sve dobro promjerilo, provjerilo, izračunalo) da se ništa nepredviđenog ne desi, odnosno čekaš kraj priče. Zaboravih napomenuti da se radi o vanjskim radovima, na livadi tj. blatu, snijegu ili što vas već zadesi. Jer je priča zapela još u ljeto u odjelu za nabavu...

Jučer se ponovio Murphyjev zakon - prvo sam dobila informaciju da je "operacija" pri kraju, što me malo začudilo jer su moji izračuni govorili da nam još treba jedno sat, sat i pol. Ipak je na kraju bilo po mojemu, no sve u svemu - taman pred svršetkom.

Onda se sve "to" zaglavilo. Na samom kraju. Hm. nut

Onda su se stranci odmah odrekli bilo kakve odgovornosti, nego, draga Rudarka, smisli što ćeš i kako, a da ne stradaju ljudi, polomi se oprema vrijedna nekoliko milijuna eura i da "operaciju" dovedeš kraju. Nema čekanja jutra. Luda kuća. rolleyes

Sama na sebe sam bila ponosna što nisam izgubila glavu i donosila odluke na prečac. Valjda zato što sam deep down znala (a već sam slične stvari odrađivala, isto tako uglavnom s komplikacijama). Dio ekipe je sudjelovao u odabiru odluke što treba učinili, ogranizirali smo još neke dodatne ljude koji su već lagano zgiljali doma, pa ih vratili na mjesto događaja, te ipak bez posljedica sve odradili. Fuuu...

Naravno, bili smo svi blatni, promrzi i musavi, a ja sam bome bila i smlvaljena fizički i psihički.

Ne, nije bilo nikoga od direktora.

Oni će poslije slučaj razglabati u toplom uredu. Za danjeg svijetla.

Post je objavljen 02.12.2011. u 06:16 sati.