Bil sem mlad i imal sem mlade lepe puce. Mlade lepe puce sa bapskim navikama. Takvima su ih učinile njihove drage majke. Imao sam ih nekolicinu. I sve su bile iste. Posebno po pitanju kuhinje.
Ležao sam na krevetu u spavaćoj sobi, igrao se sa stamenkom dovikujući – Dođi breskvice, ovdje te čeka dvadeset moćnih centimetara.
- Stižem za minutu – odvratila je Agata iz kuhinje perući posuđe.
- Zajebi to, dođi i pokazat ću ti ljepote svemira...
- Ne, nisam još gotova...
Neuredna kuhinja bacala ju je u očaj.
- Nema mi zgoreg nego kada mi dan započne ribanjem skorenih lonaca i tanjura – zgađeno je rekla.
- Dovoljno fer – uzvratio sam – ali mi smo u cvijetu mladosti, dovraga. Posuđe može pričekati. Možeš ga oprati u podne, ili u pet, ili navečer. Možeš ga oprati bilo kada!
- Ti si lud. Kako očekuješ da kuham u takvoj kuhinji?
- Pa ne očekujem. Zanemari. Živjet ćemo od ljubavi.
- Je, baš – reče ona i bijesno frkne nosićem.
Jedne noći bliže ponoći dok je rifljala papenov lonac čeličnom žicom, prišuljao sam joj se leđa i počeo joj ljubiti vrat, grickati ušku, lizati zaušku, mijesiti sise...Gotovo sam je imao u šaci, no u pokušaju da ju oborim na pod prenula se iz transa.
- JOŠ NISAM GOTOVA – kriknula je – I POD JE ODVRATAN! TREBA GA POBRISATI!
Uopće nije bio.
U posljednje vrijeme ponašam se poput Agate i svih tih prerano ostarjelih djevojaka: opsesivno čistim kuhinju. S tom razlikom što ja danas na grbači imam trideset godina više. To me ipak djelom opravdava, vjerujem.
Uglavnom, zasučem rukave, stavim fertun oko struka i primim se posla.
Moja mlada supruga doziva me iz kreveta.
- Dođi dragi, valja zaliti ovaj cvjetić.
- Odmah ću – doviknem.
- Brzo jer će biljčica usahnuti!
- Evo, samo što nisam.
No stvar se uvijek otegne. Treba obrisati štednjak, pod, osmisliti ručak za sutra, izvaditi meso iz zamrzivača, napraviti popis namirnica koje nedostaju, prolistati prospekte i uočiti što se sve nudi na akciji u Billi, Konzumu, Mercatoru, Plodinama, Lidlu...Valja pomno razviti kupovnu strategiju jer bez plana i programa nema uštede. Vremena su teška, skoro pa ratna i šoping se ne smije prepustiti trenutačnom hiru.
I dok sve to odradim ona usne.
Potiho se ušuljam u plahte, upalim noćnu svjetiljku i nakon par stranica neke knjige otplovim u carstvo snova.
Ujutro, dok pijemo kavu veli mi – Pričao si u snu.
- Nešto zanimljivo – priupitam.
- Ne sjećam se, znam samo da si rekao Mister Musculo mi je pri kraju...
Zajebava me, naravno, i ima pravo. A možda i ne jer Mister Musculo doista jest pri kraju. Ne znam, ne mogu jasno razlučiti stoga skrećem temu na dnevno-politička zbivanja.
- Jesi li čula što je jučer ispalio onaj majmun od K...od B...od D... od R...
Post je objavljen 01.12.2011. u 22:31 sati.