Marketing
re-kapitulacija
Predizborna potraga za hrvatskim Spasiteljem ušla je u završnu fazu, pa je red i re-kapitulirati?
18.02.2011., petak
Vrapci i komarci
"Naši ljudi u pravilu (i ne samo naši) vole periodično "izmišljati" Spasitelje/Idole kojima će se besramno klanjati i obožavati. Tog odabranog kumira potom, po prokušanom scenariu, nekontrolirano glorificiraju, uzdižu, sve do onog trenutka, kada odluče da taj trenutni Spasitelj nije ispunio njihova očekivanja - pa ga jednakom besramnošću ekspresno raščereče i odbace.
Iz nekog razloga potreba za Spasiteljima je na ovim prostorima trajna, a takva će izgledno i ostati - sve dok smatramo da nas spasiti od nas samih treba."
03.03.2011., četvrtak
Negacija nasilja kao njegova afirmacija?
"Ovih vrištećih dana, tražeći smisao u besmislu, frustrirani razvojem situacije, svjedočeći nemilim događajima i vlastitoj nemoći, kružimo naokolo, od portala do portala, od bloga do bloga, od komentara do komentara, u potrazi za odgovorom, izlazom, mišljenjem, spasom… Spasiteljem? I evo nas opet na poznatoj staroj temi. Nismo se od nje odmakli, niti smo to izgleda u mogućnosti, sve dok se ne dogodi jedan rašireniji mentalni klik u glavama.
Tražili taj željeni odgovor, rješenje, odnosno spas u - intelektualcima, kilavoj oporbi, don Ivanu Grubišiću ili nekom četvrtom - većina zapravo kruži u očajničkoj potrazi za nekim čudotvornim Spasiteljem koji će im ponuditi traženo rješenje. A takav instant spas je naravno uvijek – lažan. Jer je izraz naše stalne potrebe, a ne konkretne ponude."
Vrapci i komarci
"Naši ljudi u pravilu (i ne samo naši) vole periodično "izmišljati" Spasitelje/Idole kojima će se besramno klanjati i obožavati. Tog odabranog kumira potom, po prokušanom scenariu, nekontrolirano glorificiraju, uzdižu, sve do onog trenutka, kada odluče da taj trenutni Spasitelj nije ispunio njihova očekivanja - pa ga jednakom besramnošću ekspresno raščereče i odbace.
Iz nekog razloga potreba za Spasiteljima je na ovim prostorima trajna, a takva će izgledno i ostati - sve dok smatramo da nas spasiti od nas samih treba."
03.03.2011., četvrtak
Negacija nasilja kao njegova afirmacija?
"Ovih vrištećih dana, tražeći smisao u besmislu, frustrirani razvojem situacije, svjedočeći nemilim događajima i vlastitoj nemoći, kružimo naokolo, od portala do portala, od bloga do bloga, od komentara do komentara, u potrazi za odgovorom, izlazom, mišljenjem, spasom… Spasiteljem? I evo nas opet na poznatoj staroj temi. Nismo se od nje odmakli, niti smo to izgleda u mogućnosti, sve dok se ne dogodi jedan rašireniji mentalni klik u glavama.
Tražili taj željeni odgovor, rješenje, odnosno spas u - intelektualcima, kilavoj oporbi, don Ivanu Grubišiću ili nekom četvrtom - većina zapravo kruži u očajničkoj potrazi za nekim čudotvornim Spasiteljem koji će im ponuditi traženo rješenje. A takav instant spas je naravno uvijek – lažan. Jer je izraz naše stalne potrebe, a ne konkretne ponude."
Jeste shvatili? Niste? Nema problema, evo sad će vam doktori sve objasnit...
Mislite da ću se pridružiti zboru kuknjave? Malo morgen. Tražili vi Spasitelja ili ga ne tražili, vjerovali u nešto ili ne vjerovali, ako nam se društvo oko nas ne sviđa, onda treba mrdnut guzicu, dupe, tur, zadnjicu - i barem nešto pokušati poduzeti. Ako je ikako moguće, ne kao fanatici, već na za sada najbezbolniji način kojega je iznjedrila ljudska civilizacija - izborima.
I nije istina da izbora nema i da su svi isti. Nije istina! Srdela nije isto što i lignja, hobotnica nije isto što i kit. Manipulatori zagovaraju istost da u moru istosti zakamufliraju koliko su sami bezlični. Prodavati očajnim ljudima apatiju i "istost", zagovarati pasivnost, klasična je, već odavno opjevana tehnika spin-doktora, to je njihova omiljena stvar. Nasjedati na takvu podlu propagandu mogu samo oni koji u svom očaju ne razmišljaju svojom glavom ili oni koji nemaju čime razmišljati. Takve umrtvljene očajnike, manipulatori dočekuju širom raširenih ruku. Manipulatorima se smijem u facu, ne zanimate me, nebitni ste, đaba vam sve priče, ova runda je gotova, adios 
Kakav god da je, i ograničen i komičan i siromašan i tragičan - izbora uvijek ima. Nakon lijevih i desnih, pojavila se i treća građanska opcija koja umjesto ljevaštva & dešnjaštva, najbanalnije rečeno, nudi nekakav izbor za fizikalce & intelektualce. Osobno držim da je velika šteta što još uvijek nemamo i osvježavajuće Pirate, bazu za najfriškiju pojavu na svjetskoj političkoj sceni. No kao društvo čini se da nismo dovoljno sazreli za taj stupanj, nemamo još dovoljno znanja niti povjerenja. Možda je tako jer su nas potpuno popljačkali oni prethodni pirati, pa su nam usput ukrali i snove i maštu i vizije i ideale i nadu u ljudskost, a da to nismo ni primijetili. I to je ono što im posebno ne opraštam! Krađu naših snova i pokvarene zločinačke pokušaje da nas svedu na svoju bijedničku mjeru. Da nas svedu na svoj ograničeni, uskraćeni, isključivi mentalni sklop, u kojemu postoji samo crno-bijelo, samo lijevo-desno, samo slijepa mržnja i mržnja, u kojemu postoji samo "samo". U kojemu ne postoje drugi horizonti, ne postoje druge ideje i pravci, u kojemu ne postoji sutra, već samo jučer koje uporno slijepo projiciraju na sve oko sebe, jer su sami slijepci, jer se sami gledaju u ogledalo. E takva uskraćenost neće proći! Ne dam gadovi, ne dam! "Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore
I kad je najgore dio smo faune i flore,
imamo ljubav i more
to nam ne mogu otet, kod nas drugi vitar puše
ne mogu se popet do nas sitne duže
šta guše gustom maglom lošeg emotivnog naboja
na plemenskom su stupnju razvoja
ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
voze linijom najmanjeg otpora
i nema digniteta, i nema poštenja
Očenaši i Zdravo Marije su cijena oproštenja
i nema općeg dobra, samo vlastita torba
i dupe kriminalci, a svi šute papci, suci, fratri, policajci
jer su rođaci il u istoj stranci, ista banda
a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskoga šljama,
a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!
Heroji!
Ne tribaju nam puške ni pištolji!
Samo čisto srce i ničeg se ne boj!"
Kakvo nas piratstvo sutra čeka, samo nebo zna. Do tada je suvišno zdvajati. Treba živjeti sada gledajući u sutra. Treba reagirati sada vjerujući u sutra. Valja pametno i demokratski birati sada, i u svojoj potrazi za boljim svijetom - ne kapitulirati. Nikad! Čisto srce i ničeg se ne boj!
I nego što nego izaći na izbore, nego što. Kolikogod bude budućih izbora i kolikogod puta bude potrebno na njih izlaziti. Sve dok kroz izbore, kao društvo, ponovo ne pronađemo onu izgubljenu ljudskost, snove i ideale, ili barem ono najbliže tomu, pa makar ih za svojih života i ne našli. Mislite da je ovakvo razmišljanje naivno, idealizam, san? Otkrit ću vam jedan zgodan detalj, kad zlikovci i sitne duše misle da idealizam poštenog čovjeka automatski znači i njegovu naivnost - zlikovci i sitne duše u svojoj sit(n)osti griješe. Griješe, jer pošten čovjek s idealima u srcu vrlo jasno prozire njihove namjere.
Jedan mudar čovjek je rekao: "Nikada nećemo napustiti naše vrijednosti. Naš odgovor je više demokracije, više otvorenosti i više humanosti. Ali nikad naivnosti."
I nadodajem da je i moj odgovor više demokracije, više otvorenosti, više humanosti i... više razumijevanja, više pravednosti, više odlučnosti, više znanja, više empatije, više smijeha. Ali nikad naivnosti, nikad.
Treba izaći na izbore da bi šaci vampira uskratili svoj glas. Nije mi ni na kraj pameti prepustiti glasački listić onima koji na opću apatiju, očaj, bezvoljnost i beznađe ovog naroda itekako računaju. Za te krvopije i manipulatore imam nešto drugo, evo im!
A evo im i ovo! 
Ako smo Indijanci nismo budale. Ok kauboji, moja pisaljka je spremna, vidimo se na obračunu kod glasačke kutije
Post je objavljen 01.12.2011. u 20:30 sati.