Ili: "Je li gledanje slika doista gora stvar od pravog seksualnog napastovanja, silovanja ili nanošenja ozlijeda?"
Proučavanjem aktualnog kaznenog zakona donešenog prije nekoliko godina i prijedloga novog kaznenog zakona koji bi trebao stupiti na snagu ulaskom Hrvatske u EU (1.7.2013. godine), ne može se ne uočiti to da je poseban naglasak stavljen na pooštravanje postojećih kazni vezanih za seksualne prijestupe, pogotovo onih koji se tiču djece (dječja pornografija), te na uvođenje novih kaznenih djela unutar te domene. Tako će po novom zakonu između ostaloga kazneno dijelo biti već i samo posjećivanje web stranica koje na sebi sadrže slike ili video koji se mogu okarakteritzirati kao dječja pornografija (a što u krajnjem slučaju mogu biti i obične golišave slike iz nečijeg obiteljskog albuma u kojima netko vidi pornografiju, kao što je to bilo u nekoliko slučajeva).
No prvo se svakako mora postaviti pitanje kolika je uopće inteligencija i razina logičkog zaključivanja zakonodavca (tj. grupice preplaćenih pravnika koji su pisali zakon) kada u dotičnom zakonu postoji izuzetno glup i nelogičan nerazmjer visina kazni u odnosu na stvarnu težinu kaznenih djela i njihove štetnosti za žrtvu i društvo općenito. Naime, jedna od osnoviih postavki prava jest da ako kod počinjena djela nema žrtve, nema ni zločina.
Tako je prema aktualnom zakonu, za posjedovanje (i gledanje) slika koje se mogu okarakterizirati kao dječja pornografija propisana bezuvjetna zatvorska kazna od 1 do 10 godina zatvora. No, istovremeno je za bludne radnje i zadovoljenje pohote pred djetetom (dakle radnju kojoj postoji direktan kontakt počinitelja sa žrtvom!), propisana je puno manja kazna od 6 mjeseci do 3 godine! Isto tako, za upoznavanje djece s pornografijom kazna je od 6 mjeseci do 3 godine! Možda bi bilo dobro još spomenuti i to da su za nanošenje teških tjelesnih ozlijeda (ako ne rezultiraju smrću ili invalidnošću) kao i za nasilničko ponašanje propsane kazne do maksimalno 3 godine zatvora!
Prema ovome izgleda da zakonodavcu, koji je sastavljao (ili bolje rečeno na brzinu "krpao") kazneni zakon, daleko manji problem masturbirati pred djetetom ili ga seksualno napastovati bludnim radnjama, ili pak s druge strane nekoga temeljito premlatiti i nanjeti mu teške tjelesne ozlijede, od toga da netko surfajući iternetom klikne mišem, (slučajno ili namjerno) otvori neku "nepoćudnu" web stranicu i gleda slike.
Po pitanju pooštravanja kazni i uvođenju novih kaznenih djela, službeno opravdanje zakonodavaca je kako je to potreba kojom se "nastoji smanjiti kriminalitet". No očito da je cilj zakonodavca promašen jer je rezultat zapravo dijametralno suprotan - kriminaliziranje sve većeg broja ljudi.
Naime, ne treba biti naročito inteligentan da bi se razumjelo to da što su niži kriteriji i manje tolerancije prema kojima se nešto smatra kažnjivim, neizbježno će se dogoditi to da će veći broj osoba zadovoljavati taj kriterij i biti kriminalizirano. Ovo se se inače može vrlo lako ilustrirati matematičkim grafom obrnute proporcionalnosti, gdje X os predstavlja težinu počinjenog kaznenog djela s obzirom na djelovanje počinitelja i štetnosti za žrtvu, a Y os predstavlja broj stanovnnika. Površina ispod linije predstavlja očekivani broj kaznenih djela.
Iz ovoga je sasvim normalno za očekivati kako će se nakon stupanja na snagu novog zakona koji kriminalizira i samo surfanje web stranicama "iznenada" značajno povećati broj "pedofila" koji zapravo ne rade ništa drugo osim što surfaju internetom i gledaju slike djece (bilo zbog latentnih pedofilskih sklonosti, puke znatiželje, opsesivno-kompulzivnih poremećaja, mazohizma ili već nekog njima poznatog razloga), iako zapravo djecu nisu nikad nisu ni dotaknuli.
Nadalje, može se pretpostaviti i to da taj zakon neće imati apsolutno nikakav pravi učinak na povećanje sigurnosti; pažnja će se skrenuti i resursi se trošiti na hvatanje lako dostupnih i relativno mnogobrojnih "krajnjih korisnika"(gledača slika) preko njihovih IP adresa, umjesto na otkrivanje pravih napasnika i silovatelja djece koji se, ako i kada na internet šalju fotografije i video uradke, vješto skrivaju iza raznih proxyja, susjedovih WLAN-ova i sličnog te vrlo rijetko bivaju otkriveni. Štoviše, novi zakon će vrlo vjerojatno zapravo služiti samo za umirivanje histerije i zadovoljavanje potrebe za "sigurnosti" raznih dežurnih dušebrižnika i pedofilofoba, a kojih je nažalost svakim danom sve više.
Dakako, glavni "argument" kojim se pokušava opravdavati ovakvo zakonodavstvo je famozna "prevencija" i "zaštita djece". No zapravo se ta "prevencija" bazira na logičkoj pogrešci "klizave padine", odnosno na znanstveno i statistički nedokazanim tvrdnjama da baš svako tko gleda slike koje prikazuju neko kazneno djelo neizostavno kasnije i sam počini ono što slika na sebi prikazuje. U ovom konkretnom slučaju to da baš svatko tko pogleda slike koje prikazuju seksualno zlostavljanje neizostavno i sami postanu seksualni zlostavljači.
No isto tako, potpuno jednakom logikom se može tvrditi da će svatko tko gleda ili skuplja npr. slike ili filmove koje prikazuju prava pogubljenja i genocid, na kraju neizostavno i sam postati ubojica i činiti genocid. No zanimljivo da u zakonu nema niti jedne stavke koja tako nešto sankcionira, a što bi se također moglo opravdavati "prevencijom" od možebitnih budućih ubojica i nasilnika.
No na kraju svega, čini se da će se najveće posljedice ovoga zapravo odraziti na fotografima, a što se već uvelike i događa, s obzirom da su dotični u zadnje vrijeme postali dežurni krivci u "preventivnoj borbi porotiv pedofilije, terorizma i svog ostalog zla na svijetu". Za očekivati je da će dotični, ni krivi ni dužni, imati sve više problema sa policijom, paranoidnim samozvanim redarima, roditeljima i ostalima kojima logika nije jača strana, pogotovo u blizini djece, plaža, škola, vrtića i parkova, a ono što je nekoć bilo sasvim normalno, danas kod dobrog djela fotografa izaziva osjećaj autocenzure zbog straha od reakcije okoline.
Post je objavljen 02.12.2011. u 00:00 sati.