U Ciboninoj dvorani (KC Dražen Petrović) sa stropa vise natpisi kao podsjetnik na sve Cibonine trofeje, domaće i europske. Tako imamo nekoliko natpisa „PRVAK HRVATSKE“ uz godinu osvajanja, dok za naslove osvojene u Jugoslaviji ('82., '84. i '85.) piše tek „PRVAK DRŽAVE“. Često me to znalo nasmijati. Eto izgleda da se nekada nije smjelo reći da si Hrvat, a nakon toga da si prvak bivše države, bivši prvak države, bivši prvak bivše Jugoslavije, što li ga već.
Na to me podsjetila ova zadnja smijurija sa skidanjem (i kasnijim vraćanjem) zvijezde sa dresova legendi na kalendaru Hajduka, u oba slučaja radi se o priglupom pokušaju brisanja povijesti kluba. Pa da se ukratko podsjetimo kako se kretao odnos Hajduka sa zvijezdom petokrakom kroz godine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata igrači Hajduka su odbili igrati u talijanskoj ligi kao A.C. Spalato, a pokušaj obnove Hajduka je sabotiran i za vlasti NDH. Nakon odluke članova ZAVNOH-a o obnavljanju Hajduka, u svibnju '44 igrači Hajduka odlaze na slobodni teritorij na Vis i obnavljaju njegov rad. Sve do povratka u oslobođeni Split Hajduk u samo godinu i pol igra stotinjak utakmica na tri kontinenta.
Sa zvijezdom na grbu Hajduk je 7 puta prvak Jugoslavije, a kup Maršala Tita uzima čak 9 puta. Nakon skidanja zvijezde sa grba za vrijeme australske turneje početkom devedesetih, (što je tada bio opći trend), Hajduk nema većih uspjeha, izuzev četvrfinala Kupa prvaka '94., i tek pokoji naslov prvaka Hrvatske.
Najuspješniji klub u SFRJ bila je Zvezda, a jedini koji je s njom imao pozitivan skor je upravo Hajduk. Točka na i je bilo osvajanje zadnjeg kupa '91 u finalu protiv Zvezde, koja je tada bila izraziti favorit. Općenito splitskim bilima je išlo jako dobro i sa zvijezdom i sa Zvezdom. Kao da im skidanje zvijezde s grba na neki način odnijelo tu sreću.
Već je dugo jasno da je od Hajduka ostalo samo ime. U pravu je bio Ćićo kad je napisao povodom proslave 100 godina Hajduka : Evo je Torcida cili grad okitila, evo sad i rokete palu, a ča je meni Torcida i ča san ja njoj? Zaraj njih san presta odit na utakmice, jer nisan moga trpit ono vriđanje, tučnjavu, dim i pucnjavu. I sad bi se ja triba veselit skupa s njima. U nedilju je bila svečana akademija u Teatar, televizija je prenosila, a ja nisan ni sekund gleda. Ča ja iman gledat u prvi red one koji su od Ajduka učinili škovacu?
Kad se to Ajduk transformira u Hajduka. To je bilo kad je otiša Jarni. A dokaz za to je izbor najboje momčadi Ajduka u njegovih sto godin. Pogledajte fotografiju najbolje jedanaestorice. Svaki na prsi ima zvizdu petokraku. A najmlađa zvizda je Jarni. Znači, posli Jarnija – potop!
Post je objavljen 01.12.2011. u 16:34 sati.