Taj dobar osjećaj!?
Ispružena ruka…
i čvrsto stisnuta kad si sam u mraku
pružaju tek rime!?
Potpuno se predam!
Pustim da me vode!
Osjećam se bolje i bez trunka straha
prolazim kroz ovo
gusto minsko polje.
Jer riječ je oružje!?…
Jer riječi su vatre što nemilo prže
i onog koji stoji na nišanu
i onog čije ruke to oružje drže!?
A rime su baš to;
Topla draga ruka!?
Čim počnem pratiti njihov tijek i slijed;
Osjetim!?
Pogledom me prati,
onaj starac sijed,
na vrhuncu svijeta,
što mi jednom reče
riječi svevremene;
Samo stalno hodaj
po toj ravnoj crti!
Prije same smrti
stići ćeš do mene!
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 30.11.2011. u 18:49 sati.