Nitko ne zna (ali možda svi slute?) da umireš od želje za ljubavlju? Isto toliko koliko i od straha pred njom? Patetični mišu, koji je pročitao previše fikcije za domaćice, ne bulazni. Ti likovi nikad nisu bili stvarni. Ti si švicarski sir koji je izbušilo milijun godina ratovanja i previše izgubljenih bitaka, jedino što na tebi funkcionira su rupe, a tkivo koje od tebe čini sir kao takav tu je samo radi identifikacije. I zato, tu patetičnu želju puštaš da lebdi nad tobom u otporu, uvijek na istoj, sigurnoj razdaljini, u nekom elektromagnetskom oblaku koji je sprječava da se stušti na tebe i obuzme te. Možda još samo jedna izgubljena bitka i jedna rupa više, pa ćeš prestati imati identitet sira, i bit ćeš samo rupa.
Povremeno, jer nisi iz sebe uspio isključiti sve svoje humanoidne osobine zaželiš se tu i tamo osjetiti nešto, pa oprezno ljubav dezintegriraš na sastavne dijelove, odvajaš iz tog opasnog spoja elemente koji tako odvojeni više ne izazivaju jednaku reakciju, nego su u sigurnim i kontroliranim uvjetima potpuno stabilni i nereaktivni. Ne priznaješ čak ni njihove alotropske modifikacije. Pa ih još za svaki slučaj upakiraš u najlon vrećece i utrpaš u kištru za smrzavanje, da u zadanom trenutku točno određenu dozu koju možeš podnijeti vadiš prema potrebi, bez opasnosti da slučajno izvadiš i upotrijebiš i ono što bi bilo previše.
Tako ti se u trenucima slabosti može zadesiti da ti nedostaje nježnosti u organizmu, osjećaš to po kloparanju vlastitih golih kostiju dok hodaš i hladnoći u njima, pa izvadiš paketić i u kožu utrljavaš popodneva s djecom, zagrljaj s prijateljima, telefonski poziv. Konzumiraš, i to se razmili po tebi kao parfe od vanilije i dok gutaš znaš da ćeš ostati gladan, ali bar kratkotrajno uživaš u okusu i zavaravaš prazan želudac, da izbjegneš navalu fanazija o slanini na tanjuru. Nježnost se smije koristiti uvijek i samo s samo onima koje voliš, ali ne želiš.
Ironično i apsurdno, ali kad saniraš potrebu za nježnošću, dolaziš do trenutka da želiš. Gladniji nego ikad, vadiš drugi paketić sa sadržajem već na prvi pogled kontrastnim onom prvom, na kojem piše: samo s onima koje želiš, ali (još) ne voliš. Na tom je patentirana sigurnosna sklopka i točno propisana doza da se ne ne riskiraju nuspojave i kontrolira ovisnost. Sterilna želja i sterilno rješenje. Dok sa sebe stresaš tijelo koje te nahranilo, ne smiješ pamtiti njegovu ljepotu osim kao esteski fenomen, niti osjećaj glatke kože koji je godio prstima, vibraciju glasa, detalje... Detalje ćeš spaliti među neuronima u zaborav. Detalji prijete stvaranjem emocionalnih slika, a one nisu sterilne. Nisu čak ni stvarne, baš kao ni svojstva rupe koja gledaš kako ti prijete kad racionalno razmisliš.
Pogriješiš li s upotrebom ovog elementa bar malo, ostane li neka sinapsa (samo)zadovoljno vibrirati nakon što je želja ugašena, metastazirat će u potrebu za pripadanjem. Nju treba liječiti brzinski i ekspresno, ubaciti se u strukture onih koje ne voliš previše i ne želiš uopće. Upiši se u planinare, osnivaj stranku, uključi se u pokret otpora sa ostalom stokom, navijaj i protestiraj. Masturbiraj. Ali, uvijek s odmakom, nikad preblizu. I pripazi na gravitaciju. Objektivno, gravitacija prije udarca u tvrdo tlo izaziva adrenalin, a adrenalin tumačiš kao strast. Strast odbija kontrolu kojoj težiš svim svojim bićem.
Upadneš li u tu zamku, izvadi paketić na kom piše: ne s ljudima, samo s pojavama. Ne zavaravaj se tupom čežnjom u trbuhu koju osjećaš povremeno, to su samo naleti slabosti. Sjeti se kud vodi to nagrizanje. Otrijezni se i skupljaj marke i salvete. Ako to ne pomogne i ne umrtviš se, uplati životno osiguranje i dopunsko zdravstveno i skači padobranom, ako baš moraš. Bangee. Efekt je isti, samo su veće šanse za preživljavanje. Svi smo mi Clint Eastwood.
Iako, moguće je da ćeš se upitati ponekad, je li i Clint bio doista sretan? Bi li, u idealnim uvjetima, u slučaju ljubavi za koju smatraš da ti je potrebna da bi otpjevao svoj Sunny side of the street, bio sretan? Sretniji? (Najsretniji?:D)
Zadnji paketić koncentriranog elementa iz tvoje kištre za smrzavanje kaže: serotonin, „hormon sreće”, utječe na naše raspoloženje, pospješuje osjećaj zadovoljstva, stvara polet i energiju , čini nas sretnijima.. Ovaj prirodni stimulans nije potrebno nabavljati ilegalno jer se u organizam unosi jednostavno - hranom.
Mišu, odmotaj paketić i pojedi čokoladu.
Post je objavljen 30.11.2011. u 03:17 sati.