Pregled posta

Dr. Franjo Tuđman, intelektualac, povjesničar, znanstvenik, akademik, širinom svojih vidika obuhvaćao je i onostrano, izrijekom - duhove. Posljednji odlomak njegove dnevničke zabilješke od srijede, 27. studenoga 1974, objavljen u prvom svesku „Osobnog dnevnika“ koji se ovih dana može kupiti na novinskim kioscima uzduž i poprijeko Lijepe naše, prepisujem:

Arasu na spiritističkoj seansi duh preminulog prijatelja profesora prorekao da će u 1974. biti uhićen, osuđen na sedam godina i biti ubijen u prevratu, a duh Pere Pirkera da mu je rekao: ne treba reći hop prije nego se skoči!?!

Iz zabilješke od utorka, 18. veljače 1975. godine, vidimo da je Davor Aras u zadarskom sudu osuđen na šest i pol godina zatvora kao osnivač i pripadnik ilegalne proustaške organizacije, na što dr. Tuđman mudro kima glavom:

Tako se gotovo u potpunosti obistinilo proroštvo Arasova „duha“ da će dobiti sedam godina...

Odgovarajuće svom određenju intelektualca, povjesničara i znanstvenika, budućeg akademika, dr. Franjo Tuđman je objektivno konstatirao da se proročanstvo „gotovo u potpunosti obistinilo“, dakle – nije se obistinilo, iz čega nije jasno da li je time iskazao kritički odmak prema njemu (na što možda ukazuje i ograda stavljanjem riječi „duh“ u navodnike, te završetak prvog citiranog odlomka uskličnikom-upitnikom-uskličnikom) ili je dr. Franjo Tuđman imao razumijevanja za duha jer, Bože moj, proročanstvo koje se „gotovo u potpunosti obistini“ zapravo je ostvareno, a ne možemo očekivati od duha da bude sasvim precizan. Doduše, možda bi upravo duh trebao biti savršeno precizan kad već raspolaže nadnaravnim moćima, ali tko smo mi da išta zamjeramo duhovima? Trebamo biti zahvalni da nam poručuju i ovoliko. Proročanstvo duha Arasova prijatelja imalo je tim veću težinu što to nije bio bilo kakav duh, duh nekog neobrazovanog bedaka, nego duh profesora, ali u tome je možda uzrok njegove nepreciznosti. Profesori su rastreseni, nepraktična stvorenja, šest mjeseci više-manje ništa im ne znači. Dotični duh daleko je više promašio upozoravajući da će Aras biti ubijen u prevratu. Doduše, možda je pravodobno upozoreni Aras preduhitrio sudbinu zapalivši svijeće u Kamenitim vratima ili na neki drugi način, pa je završio kao zastupnik u prvom sazivu hrvatskog Sabora i još i danas uživa saborsku mirovinu.

Završetak prvog citiranog odlomka uskličnikom-upitnikom-uskličnikom može se očitati kao ironijska distanca, ali i kao čuđenje pomiješano s oduševljenjem u omjeru jedan prema dva ili zapanjenost pomiješana s ushićenošću u istom omjeru. Ukoliko je ovo drugo, dirljivo je kako su disidenti opozionari i preko groba ostali u tijesnom kontaktu, tim više što se poruci Pere Pirkera, da „ne treba reći hop prije nego se skoči“ nema zamjerke, osim primjedbe da su je možda oni kojima je upućena krivo shvatili. Možda je Pero Pirker poručio „ne treba reći HOP prije nego se skoči“, a „HOP“ treba čitati kao skraćenicu za „Hrvatski oslobodilački pokret“, što je spiritistima i onima koji su pobožno dalje prenosili Pirkerovu poruku promaklo.

Nedoumicu oko toga što je dr.Franjo Tuđman mislio bilježeći „iskustva“ s duhovima, kakav je bio njegov stav prema tome, donekle rješava zabilješka od ponedjeljka 3. lipnja 1974. (str.130):

Razgovor o spiritističkoj seansi kod Vesne na kojoj se javio Staljinov duh, reče da je on bio despot ali da je zato kumir pravi hoštapler; predviđa prijelomna zbivanja zbog njegova odlaska u društvo svom ocu 20. rujna o. g.; preživjet će tko se zatekne kod kuće; najprije će biti rehabilitiran Hajduk, a Nelipčić tek 1977; Babonića će zadesiti smrt od nekog vojnika...
…
A onda smo razgovarali o nekim neobjašnjivim pojavama, napr. o mogućnosti saznanja kakva će spola biti djeca – pomoću obrtanja prstena što je provjereno na više desetaka slučajeva...

Naravno da dr. Franjo Tuđman nije bilo tko. Njegovom društvu nisu se javljali aninimni duhovi povijesno irelevantnih klošara. Njima su se javljali Staljin, Napoleon, Aleksandar Veliki, Pero Pirker i duhovi takvog formata. U takvom se društvu dr. Franjo Tuđman kretao. Primao je poruke od najvećih. I premda su pojave poput mogućnosti saznanja spola nerođenog djeteta spadale u neobjašnjive, provjerene su na više desetaka slučajeva, a ista mogućnost pomoću ultrazvuka ostavljena je profanim osobama koje nemaju širinu da bi prihvatili onostano.

Objavljivanje „Osobnog dnevnika“ prvog hrvatskog predsjednika samo će produbiti kontraverze koje već postoje oko njegova lika. Eto, iz samih citiranih odlomaka nije sasvim izvjesno da li su zabilježeni kao kuriozum nad kojim se treba zgražati ili kao dokaz pojave na koju treba računati. Utoliko je moguće da dr. Franjo Tuđman, intelektualac, povjesničar, znanstvenik i akademik objavljivanjem ovih dnevničkih zapisa postane idol i hrvatske alternativne scene, alternativaca svih vrsta, posebno spiritista, da će im postati miliji i draži, prisniji, više njihov, a da ga ostali smatraju naprosto budalom, kao što ga neki več smatraju takvim i bez informacija o njegovom odnosu prema prizivanju duhova. Tek teoretska mogućnost da se alternativci osvijeste vidjevši tko im je sve bio pristaša, pa da od svega toga bude barem neke koristi, nema praktičkih, realnih izgleda.




Post je objavljen 29.11.2011. u 11:28 sati.