Marketing
Hooo-ruk
Dobro razmislite, Hrvatska je u pitanju - kažu jedni. Za sve koji drugačije razmišljaju - drugi će. Imamo plan - kliču treći. Već je po predizbornim sloganima posve jasno da od napretka ove napaćene zemlje ni u slijedećem olimpijskom ciklusu neće bit ništa. Zašto? Pa zar ne vidite, svi bi nešto kao razmišljali, planirali, mudrovali, umovali, bili ponosni i svoji, ma daj molim te. Svakoga me puta zaprepasti nevjerojatna nemaštovitost tih stranačkih umova ili već ko im smišlja sve te budalaštine koje preplave Hrvatsku na dambo plakatima. Iluzorno je očekivati da će se netko sjetiti rada, te prezrene ljudske aktivnosti od koje svi bježe, pogotovo oni koji "razmišljaju." Rad nitko ne voli spominjati, pogotovo u predizborno vrijeme.
Zaželim se ponekad tako nekih starih, gotovo već olinjalih izraza, možda samo iz ludih, nostalgičnih pobuda, ali ne mogu se oteti dojmu kako nam i u ovim vremenima nedostaje neke, ajmo je nazvat - pozitivne zaluđenosti, nekog zanosa, možda blesavog i povijesno odbačenog, ali zanosa koji bi nas usmjerio prema zajedničkom cilju.
Hooo-ruk - ajde priznajte pošteno kad ste zadnji put čuli ovaj izraz. Ne možete se sjetiti, a jeli? Pamtite li kako je ono kad imate pred sobom vriću od sto kila koju treba podignit prebacit, odbacit, ma nema šanse da to napravite sami. Ali pojavi se tu i tamo neki prijatelj, poznanik ili slučajni prolaznik, znalački se rasporedite pa se onako značajno pogledate u oči, izgovorite tu magičnu riječ hoooo-ruk i sto kila tereta poleti u zrak ko perce!
Ali danas je ho-ruk prezrena riječ i najčešće podrazumijeva nešto što se radi na brzinu, bez plana i prevelikog razmišljanja.
Znate kako mi sa škverskih navoza uspijemo porinuti u more one grdosije teške deset, petnaest, dvadeset tisuća tona? Šta mislite da postoje neki strojevi koji to guraju? Oh da, haujesno!
Naime, dok se brod gradi, ispod njegovog dna postavljaju se potklade, to su vam kao neke velike čelične, ajmo reć - kutije, koje opet nisu direktno sljubljene sa brodskom oplatom već se između postavljaju drveni klinovi, baš onakvi kakvi su vaši djedovi znali postavljati u svojim konobama ispod bačvi za vino. Jao si ga nama ako se bačva prevrne i vino iscuri...
Dan prije porinuća, kad je trup broda spreman za "predavanje vodi", potrebno je podići čitav brod s potklada na saonice koje će ga odvesti prema moru. I to se, zamislite čuda, radi na krajnje "primitivan" način - podbijanjem klinova saonica. Po točno utvrđenom redoslijedu radnici ulaze u prostor ispod brodskog dna i velikim maljevima udaraju u klinove. Naravo, ne može se tuć kako kome padne na pamet, netko u petak, netko u utorak, nego upravo na hooo-ruk - zajedno! U prvom i drugom "napadu" po četiri udarca, u trećem po tri pa opet u istom ritmu, četvrti i peti po četiri, šesti po tri... Kad se saonice sljube s brodom, ruše se potklade na na kojima je do tada stajao brod, provjere još jednom sve čelične sajle, otpuste štoperi i onda se samo još čeka da kuma razbije šampanjac!
Možda djeluje surovo i zastarjelo, ali na ovakav način, dvije stotine ljudi snagom svojih mišića ( i pameti!) podigne deset tisuća tona tereta. Ako želite slikovitiji prikaz - to vam je pedeset tona po čovjeku!? Da su to kojim slučajem išli raditi pojedinačno ili u razbijenim grupicama, vjerujte mi - nikad ne bi uspjeli.
Velike stvari mogu se postići jedino - zajedništvom. Možda zvuči kao otkrivanje tople vode, ali to je jednostavno tako.
Sutra će biti bolje.
Sutra...
Post je objavljen 29.11.2011. u 08:28 sati.