Ljubav mi je sve objasnila,
ljubav sve riješila –
stoga obožavam tu Ljubav,
ma gdje god da prebiva.
A postah ravnicom što tihu je otvorena protjecanju
u kojem nema ničeg od onog hučnog vala što živi od duginih ogledalaca,
ali je mnogo od vala što smiruje i u dubinama svjetlo stvara
i tu svjetlost na lišće neposrebreno baca.
U takvoj dakle skriven tišini ja - list,
oslobođen vjetra,
ne brinem se više ni o jednome danu što pada,
jer znam da sve ih to čeka.
Ne bojim se! Nikada!
Post je objavljen 29.11.2011. u 07:55 sati.