Marketing
DAR
Ilustracija: Anastatično sjećanje by Huc
Prije no što ću poći služiti vojsku uhvatio me paničan strah da bi me za mog izbivanja djevojka koju sam volio mogla prevariti. Nikako se nisam uspijevao osloboditi te neugodne pomisli.
Nekoliko dana prije polaska pozvao sam je ka sebi i uručio joj dar umotan u crveni svjetlucavi papir.
- Za tebe, dušo – rekoh.
- Što je to – upitala je raznježena.
- Otvori pa ćeš vidjeti.
Rastvorila je omot polako, uživajući u neizvjesnosti.
- Oh – izusti ona zapanjeno ugledavši ga.
- Da me ne zaboraviš dok čuvam domovinu – rekoh sa smiješkom.
- Divan je.
- I da se poslužiš kada te obuzme želja.
- Ti si totalno lud, ali baš te stoga volim – usklikne i strasno me poljubi.
- Evo i vazelin, ako ga poželiš staviti u stražnji otvor – dometnuh.
- Želim ga smjesta isprobati – prošapta - sjedi u naslonjač i gledaj!
Prebacio sam se s kreveta u naslonjač, ona se razgolitila i posvetila sebemilovanju. Nikada je prije nisam promatrao dok to čini. Iz njene raspukline procurio je sok. Potom je dohvatila poklonjenu alatku i turnula je u grotlo požude. U danima što će uslijedili često ću pod grubim vojničkim ćebetom ili dosađujući se na straži u sjećanje prizvati taj prizor. Uzbudio sam se, izvadio penis i također počeo onanirati. Zurili smo jedno drugome u oči mrcvareći svoje nabrekle, zacrvenjele polne organe. Istovremeno smo dosegli vrhunac.
- Skoro kao pravi – rekla je poslije.
Naravno, ništa nije moglo zamijeniti 20 centimetara živog mesa, ali ipak je to bio on, njegova slika i prilika. Naime što? U strahu od moguće nevjere odlučio sam odliti vlastitog đoku u erekciji. Prvo sam ga odlio u gipsu, a potom u bronci. To me koštalo toliko para da sam morao prodati auto i još pridodati višegodišnju ušteđevinu. Doista, svojski sam se potrudio da ne dođe do neželjenog razvoja događaja.
I nije, no veza nam se svejedno raspala nedugo nakon mog povratka. Hja što ćeš, pomislio sam, ljudski odnosi jednostavno nisu trajni.
Ona je nestala iz grada. Otišla je živjeti u zemlju klokana, rekoše mi znanci.
Od tada je prošlo trideset godina. Više se nismo sreli.
Sve do jučer.
Sjedio sam u Tri guze, čitao Poetiku prostora Gastona Bachelarda kada sam spazio poznato lice nekoliko stolova dalje.
- Anastazija – izustih.
- Huc...
Da, bila je to dobra stara Anastazija.
Zasjeli smo i izmijenili priče. S engleskim naglaskom prepričala mi je svoj život, a ja njoj neke zgode. Doista mi je bilo drago što je vidim. Oćutio sam nešto nalik na ganuće.
Ukratko, Anastazija je u Australiji ostvarila uspješnu znanstvenu karijeru. Sudjelovala je u timu koji je otkrio lijek protiv raka. Potom se udala za Johna, Australaca hrvatskih korijena, uspješnog arhitekta i poduzetnika pronicava uma. Divan i ispravan čovjek, rekla je, no povremeno vrlo zamoran. Zadržala se na toj opasci. Imali su osamnaestogodišnju kći Johannu, u Melburnu je studirala slikarstvo. Anastazija je bila vrlo ponosna na nju. Ljubazno sam se nasmiješio i nazdravio u njeno ime.
Nakon izvjesnog vremena pogledala je na sat.
- Uh, moram poći – rekla je uznemireno. - Znaš, od malobrojnih stvari koje sam tada ponijela sa sobom bio je i onaj poklon što si mi ga dao nekoliko dana prije polaska u vojsku.
- Zar – nasmijah se.
- Da, i mogu reći da je poslužio u vlažnim australskim noćima.
- Drago mi ako sam na bilo koji način pridonio otkriću lijeka protiv raka.
- Nakon vjenčanja spremila sam ga na tavan i sasvim zaboravila na nj. Neki dan sam ga ponovo pronašla, i to zamisli gdje: u ormaru, među gaćicama moje kćeri. Kurva mala! Voli isto što i njena majka.
Glasno se nasmijala.
- Bio je to vraški dobar kurac – zaključila je.
Složio sam se.
- Oprosti, možda je neumjesno pitanje, no služi li te još – priupitala je oprezno, a oči su joj se zakrijesle.
- Slabo – priznah neugodnu činjenicu - nije ni sjena kurcu kakav je nekada bio.
- Neka mu je onda vječna slava i hvala.
Kucnuli smo se.
Potom je pošla svojim putem, a ja sam nastavio čitati knjigu.
«Večernja svjetiljka na obiteljskom stolu također je središte jednog svijeta. Stol osvijetljen svjetiljkom sam po sebi je jedan mali svijet...»
Post je objavljen 28.11.2011. u 15:10 sati.