Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

nedjeljna propovijed

- revitalizirani blog od 27.11.2011.
Kako je Bog stvoritelj svega, da bi se razumjelo Boga potrebno je znati ponešto o svemu. Nije moguće znati sve jer bi to bilo božanski, a to čovjeku nije dostupno. Čovjek treba težiti da zna dovoljno, a začuđujuće je da je dovoljno zapravo relativno malo, svima iole razumnima dostupno.

U prvom redu potrebno je poznavati osnove matematike. Brojeve, razlomke, decimalne brojeve, te četiri osnovne računske radnje s njima: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Potrebno je poznavati i postotke, a nije na odmet znati i kvadriranje i kubiranje brojeva, te izvlačenje kvadratnog korijena. Ne samo da je to korisno kad idemo u dućan ili računamo da li nam se isplati uzeti kredit, nego manje-više sve ostale nauke zahtijevaju nekakvo osnovno poznavanje matematike. No, ne plašite se - sve u svemu, to je zaista malo. Svatko tko završi osnovnu školu trebao bi znati znatno više.

Na istoj razini potrebno je poznavati i ostale znanstvene discipline. Zemljopis, jer je Zemlja pozornica na kojoj se odvija igrokaz ljudske rase – da je Zemlja okrugla, kontinente i oceane, zemlje i mora, svjetske države i njihovo stanovništvo, koliko je gdje ljudi i čime se bave, klimu i prirodna bogatstva.

Šira od zemljopisa je astronomija. I tu su potrebna samo elementarna znanja: Sunčev sustav, koliko je planeta u svemiru (bezbroj), kakve su udaljenosti među njima, kakvi su razmjeri veličina, kako zvijezde i planete nastaju i nestaju, elementarna znanja kako se kreću, kako nastaju dan i noć, što su sateliti i meteori, a usput je neizbježno saznati i kako su ljudi kroz povijest to spoznavali i kojih su se zabluda tim spoznajama oslobodili.

Na na povijest nije potrebno potrošiti mnogo vremena. Dovoljna je jedna knjiga koja dobro daje sliku protjecanja vremena i pruža sintetski pogled na razvoj čovječanstva na cijeloj planeti poput knjige Jareda Diamonda „Sva naša oružja“, da bi se moglo vrednovati što su primjena vatre, otkriće kotača i mehanički sat značili za razvoj civilizacije. Uz nju potrebna je neka općenita povijest svijeta koja navodi najznačajnije događaje i ličnosti da bi se znalo tko je Napoleon, što je Francuska ili Oktobarska revolucija, kad je bilo razdoblje geografskih otkrića, križarske ratove i inkviziciju, Prvi i Drugi svjetski rat, industrijsku revoluciju... da čovjek ne blene kada mu se nešto spomene i da sve što čuje može smjestiti u odgovarajući kontekst.

Od prirodnih znanosti potrebno je znati i osnove fizike, kemije i biologije. Znanje fizike također ne treba nadilaziti ono što se uči u osnovnoj školi, kao i znanje kemije. Kod kemije je posebno značajno da se dobro pozna i shvati Mendeljejev sistem elemenata, da se dobro razumije kako je sastavljena njegova tablica i na čemu se osniva, protone, neutrone i elektrone, atome i molekule, elemente i spojeve, da se sve to ne samo nabifla nego da se zaista razumije.

Biologija je svima zanimljiva. Svi s uživanjem i lako uče o brojnim, zapravo bezbrojnim biljnim i životinjskim vrstama. Da bi se tu unijelo nekog reda potrebno ih je razvrstati od jednostavnijih do složenijih, vidjeti kako se od jedne do druge vrste razvijao sustav za hranjenje i kretanje, osjetilni i živčani sustav, kako se razvijao krvotok i sve one ostale osobine koje su pomagale vrstama da se sve savršenije prilagode okolini i okolnostima. Pri tome je nužno znati i ponešto o vrstama koje su iščeznule, što su fosili i najopćenitije o dinosaurusima. Sve zajedno to vodi do razumijevanja evolucije i zakonitosti po kojima se ona odvija.

Sve nabrojano daje dobre, čvrste i dovoljne osnove za daljnja potrebna znanja, a ne nadilazi ono što bi prosječan učenik trebao savladati u osnovnoj školi, pri čemu se podrazumijeva da je pri tome naučio čitati i razumijevati pročitano.

Kad mlado biće dovoljno stasa potrebno je savladati još nekoliko disciplina s kojima se djelomično može početi upoznavati već i ranije.

U prvom redu tu je logika. Moju generaciju su u srednjoj školi podučavali logiku iz udžbenika Gaje Petrovića. To je odlična knjiga. Ne znam da li se i danas može nabaviti u novim izdanjima (to bi bilo vrlo korisno) ili ju je moguće nabaviti u antikvarijatima. Ako ne, mora da postoje druge slične knjige koje o istome govore. Tu ili takvu knjigu trebalo bi izučiti od korica do korica, savladati i usvojiti, te biti sposoban stalno primjenjivati. Govori o sudovima i zaključcima, o argumentima, činjenicama i kriterijima istinitosti, o valjanom i nevaljalom mišljenju, upozorava na pogreške u mišljenju, zablude i na najčešće zlorabljene pseudoargumente.

Nužna je statistika, ali kao i kod matematike samo osnovi: razlikovanje osnovnog skupa, uzorka i pojedinačnog slučaja, razumijevanje očitovanja velikih brojeva, statističkih veličina, vjerojatnost i pouzdanost, nužnost i slučajnost... Pri tome je važnije razumijevanje suštine statistike od znanja izvođenja konkretnih statističkih metoda; za prosječnog čovjeka važno je znati interpretirati statističke rezultate, a kako se do njih došlo dovoljno je znati onoliko da bi ih se moglo razumjeti.

Za razumijevanje Boga potrebno je znati i mnogo o čovjeku, o ljudima. Psihologija je nedvojbeno korisna: kako zamjećujemo svijet oko sebe, kako organiziramo zapažanja, kako razumijevamo zapaženo, ličnost i karakter... sve ono što se u moje vrijeme učilo u okviru srednjoškolske psihologije, ne više od toga. Na psihologiju se nadovezuje socijalna psihologija: javno mnijenje, primjeri i utjecaji, glasine i predrasude... – sve na razini osnovnih pojmova.

Znanje o čovjeku i ljudima vodi prema znanju o društvu, a tu je nezaobilazna sociologija. Društvene organizacije, društvo i država, hijerarhija i društvene organizacije, vlast, moć i utjecaj, društvena inercija i napredovanje, razvoj porodica kroz stoljeća... Uz sociologiju potrebno je i nešto etnologije, da bismo vidjeli kako su ljudi u različitim okolnostima rješavali različite momente zajedničkog života: porodični odnosi, običaji i kultovi, odijevanje i ukrašavanje...

Kad se govori o Bogu, potrebno je znati ponešto i o ostalim bogovima – osnove religijske kulture. Koje su najznačajnije svjetske religije? Koliko imaju sljedbenika? Koji su njihovi bogovi? Kako pojedine religije objašnjavaju postanak svemira, kakva je njihova kozmogonija? Kako su pojedine religije institucionalizirane, koja je njihova uloga u društvima u kojima prevladavaju? Kako se koja od njih odnosi prema zagrobnom životu? Koje su posljedice religijskih uvjerenja u svakodnevnom životu?

Sve nabrojano zapravo nije mnogo. Ne nadilazi razinu solidnog srednjoškolskog znanja. To je zapravo ono što bi, pored korisnih vještina i navika poput redovne osobne higijene, poznavanje upotrebe kućanskih aparata, sposobnosti snalaženja u prometu i sličnoga, spadalo u osnove opće kulture suvremenog čovjeka. Jedino što je važno da se ta znanja zaista razumiju, a ne da se štreberski samo nauče napamet. Treba ih toliko usvojiti da se međusobno isprepletu, protkaju, stope u konzistentan svjetonazor. U protivnom postoji opasnost da čovjek postane ono čega se grozio Molliere tvrdeći da je učeni glupan najgori od svih glupana. Mozaična, nepovezana znanja ostavljaju prostor da se između njih ugnijezdi bilo kakva besmislica koja u konačnici može iskriviti opću sliku, a u mladosti se iskrivljena i lažna slika svijeta lakše usađuje nego što se kasnije ispravlja. Budalaštine prihvaćene u djetinjstvu često ne mogu do starosti izvjetriti. I najbolji operativni sistem ne može savršeno raditi ako se prilikom instaliranja istovremeno na čvrsti disk naseli neki virus.

Kad smo savladali sve što je potrebno za razumijevanje Boga, to naprosto više nije ni problem ni poteškoća. U svemiru naprosto za njega više nema mjesta, niti bi on u svijetu i životu kakve znamo mogao imati ikakvu zadaću, koliko god je izvjesno da će njegova uloga biti značajna za još dugi niz generacija.










Post je objavljen 17.10.2015. u 12:51 sati.