Marketing
Umjetnost je lijepa
OD KIČA DO MEDITACIJE Umjetnost je lijepa je site specific izložba u kontinuitetu specifičnih izložaba u programu Umjetničkog paviljona, a čiji je pokretač ravnatelj Paviljona Radovan Vuković. U produkcijskom smislu, riječ je o složenom i zahtjevnom projektu, koji se sastoji od pet radova: JE LI UMJETNOST LIJEPA? 37 000 JA-JA
U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu u tijeku je izložbeni projekt ambijentalnog karaktera pod nazivom Umjetnost je lijepa – Art is beautiful, autora Ante Rašića. Izložbu je moguće pogledati sve do 11. prosinca, svakim danom osim ponedjeljka. Za organizirane grupne posjete, Umjetnički paviljon osigurava besplatno stručno vodstvo na hrvatskom i engleskom jeziku. Cijena pojedinačnih ulaznica za odrasle je 30 kuna, dok đaci, studenti i umirovljenici mogu kupiti ulaznicu za simboličnih 15 kuna.
Prvobitan naslov ove izložbe bio je Od kiča do meditacije po uzoru na knjigu Od kiča do vječnosti, autorice Vere Horvat Pintarić, koja je ostavila snažan dojam na autora izložbe Antu Rašića. Željko Marciuš, povjesničar umjetnosti i viši kustos zagrebačke Moderne galerije posebno je za ovu izložbu skladao/računalno obradio glazbu u kojoj dominira dvojezičan napjev Umjetnost je lijepa – Art is beautiful. Sasvim efektno, na ulazu u Paviljon, podno stepenica, polukružno su postavljene bačve s natpisom Art is beautiful. Dakle, na više mjesta na ovoj izložbi postavljena je konstatacija da je umjetnost lijepa.
1. Historicistički kabinet čuda – Hrvatski Apoksiomen, ambijentalna grafičko-kiparska instalacija
2. Ovalna skulptura, djelomice je ovalna kiparska instalacija
3. Umjetnost je lijepa, jednostavan slikarski performans/prostorna instalacija
4. Ja-ja – instalacija s verbo-vizualnim kontekstom i mobilno-svjetlosnim efektima
5. Na rubu, rad koji je dislociran od Paviljona i riječ je zapravo o kiparskoj intervenciji na jednoj od zagrebačkih zgrada na petnaestak metara visine u Ilici, između Frankopanske ulice i Britanskoga trga.
Skulptura Hrvatski Apoksiomen, stiropor, visina: 9 m,
širina: 2,8 m, mobilna ogledala cca 300 kom., dimenzije promjenjive
Je li umjetnost doista lijepa i što to zapravo znači, propituje Rašić. Autor nam predočava svoja razmišljanja o umjetnosti i egzistenciji, razmišljanja o čovjeku sadašnjice, o unutarnjoj i vanjskoj krizi koju čovjek proživljava kao i o njezinoj refleksiji. Na pitanje što je uopće umjetnost dobivamo mnogo neusaglašenih odgovora. Hegelovski, umjetnost je karakter naše prošlosti, ona je otvorena u budućnosti i neponovljiva u prošlosti. Na postavljeno pitanje je li umjetnost lijepa dolazimo do odgovora da pridjevom lijepa nismo ništa previše kazali doli opisali vlastiti doživljaj o promatranom predmetu, instalaciji ili nekom radu. Lijepo je nešto što se otkriva i umjetnik je, u konkretnom slučaju Ante Rašić, stvaratelj lijepoga. Njegovo umjetničko nadahnuće rezultiralo je radovima predstavljenima u Umjetničkom paviljonu kao oblik slobode stvaralačkog procesa a koju je Rašić intuitivno predstavio kao univerzalnu svijest o slobodi. Govorimo o ideji koju je autor izvukao iz najudaljenijeg kutka njegove mašte, probudio je pred očima promatrača koji je kroz svoje promatranje aktualizira u ljudskom i umjetničkom smislu. I tako otkrivena ljepota u interakciji umjetnika i promatrača izražava neki novi oblik lijepoga. Samo umjetničko djelo, izdvojeno, možda i ima određene granice, ali umjetnikovo usmjerenje pomiče te granice koje se sve više šire sa sudjelovanjem promatrača.
DEVETMETARSKA SKULPTURA APOKSIOMENA
Na centralnom mjestu, podno kupole Umjetničkog paviljona, Rašić je smjestio impresivnu devet metara visoku skulpturu Apoksiomena. Tu repliku antičkog kipa autor je izrađivao na Zagrebačkom velesajmu u paviljonu 18, u izradi je koristio 60 kubnih metara stiropora i više od 300 ogledala koja su načičkana na skulpturi. Obilaženje oko Rašićeva Apoksiomena izaziva zastrašujuću napetost i beskonačnu znatiželju u isti čas. Mnogobrojna zrcala se rotiraju u svim smjerovima, a svojim odbljescima umnožavaju kićeni historicistički ambijent Paviljona i otvaraju promjenjive sekvence u kojima promatrač šeće na rubu sna i jave, stvarnog i nestvarnog, hvatajući sve ono što želi i ne želi vidjeti, gotovo tjeskobno se odnoseći prema vlastitoj radoznalosti. I upravo je ova skulptura primjer kako Rašić ne ide pro tradicionalnom već contra tradicionalnoga.
Historicistički kabinet čuda vizualni je prostorni vrhunac u kojem se sve
silnice isprepliću, spajaju i istodobno odašilju, mnogobrojnim zrcaljenima u svim smjerovima prostora
U dijelu nazvanom Ja-Ja autor je na drveni pod postavio 37 000 plastičnih jaja. Posjetiteljima je omogućeno da prošeću po ambijentu sazdanom od jaja. Unatoč činjenici da je riječ o hodanju po plastičnim jajima, vrlo je teško oteti se psihološkom momentu hodanja po jajima. Ovom likovnom dosjetkom kao da Rašić banalizira pojam hodanja po jajima i na duhovit način prepušta hodačima da hodajući po jajima razmisle o krhosti čovjekova/vlastita ega. Iz svakodnevne perspektive, ego je neizmjerno bitan i nerijetko razlog mnogih sukobljavanja među ljudima, a iz Rašićeve, gotovo kozmičke perspektive, on je toliko krhak i sitan, delikatan poput mikroskopske činjenice.
Ambijent sazdan od plastičnih jaja doslovna je
kičem, ironijom i groteskom banalizirana Rašićeva likovna dosjetka
OVALNA SKULPTURA I AMBIJENTALNA SLIKARSKA INTERVENCIJA
Ovalna skulptura je djelomice ovalna, kiparska instalacija obogaćena zvučnim elementom. Promatrač otkriva psihološke silnice u 3D tehnici kroz izdužene metalne cijevi koje izviru iz zida. Cijevi ispunjavaju prostor na način kao da lebde, a onda jedna od njih uz gromoglasan tresak pada i udara u tlo, stvarajući zvučnu kulisu šoka i iznenađenja. I tako svakih pet minuta u krug. Stojeći ispred ove skulpture, bilo mi je nemoguće ne suočiti se s pitanjem mogućnosti kontroliranja vlastitiog automatizma u svakodnevnom djelovanju.
Slikarska intervencija svjedoči vokaciju Rašića slikara. U ovom je radu izrazito naglašena razigranost s performativnim elementima i kvalitetom prostorne instalacije. Prevrnute bačve i boja koja istječe iz njih naprosto pozivaju na dječju igru i uživanje. Pogled na razlivenu boju otvara pitanje vlastite kreativnosti i spremnosti na igru. Jesam li dovoljno slobodan/na zaigrati se, ako da, kako? Slikanjem, razmazivanjem boje, uranjanjem dlanova u razlivenu boju, pretrčavanjem preko boja? Ludošću da se prepustiš bestidnom valjanju po svim tim bojama? I takvo samopropitkivanje donosi ugodu otkrivanja ljepote i u tom smislu svjedoči da umjetnost jest lijepa.
Nakon iskustva multimedijski umrežena svijeta,
kako predočiti, kako uspostaviti sliku? Kako uopće slikati?
ANTE RAŠIĆ, SLIKAR, KIPAR I DIZAJNER
Ante Rašić, po obrazovanju slikar, ali poznatiji kao kipar i grafički i prostorni dizajner, redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i direktor je Studija Rašić. Rašić je jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatskih umjetnika iz generacije s kraja sedamdesetih.
Nakon što sam pogledala izložbu Umjetnost je lijepa, rekla bih da je Rašić spektakularan umjetnik. Njegova izložba vrhunski je ovojesenski, ali i bezvremenski kulturni sadržaj. Izložbu je dosad pogledalo 900-njak ljudi, što mi je izrazito teško zamisliti, u milijunskom gradu očekivala bih mnogo više posjetitelja i pitam se o čemu je riječ: nedovoljnoj medijskoj pokrivenosti, nedostatnom pr-u, lošoj marketinškoj podršci ili o nezaintersiranosti Zagrepčana za ovakve izložbene projekte? Nisam sigurna da znam odgovor na to pitanje, ali sam sigurna da bih svakome toplo preporučila da svakako do 11. prosinca posjeti Umjetnički paviljon i da se prepusti Rašićevoj sublimaciji iskustva suvremenog čovjeka i umjetnika.
Post je objavljen 26.11.2011. u 18:13 sati.