Kako bi bilo kad bi....ovaj život gledali ka jednu prekrasnu avanturu punu simbolike, da nam takva misao posluži kao obrana, zračna barijera od zemlje, da ta misao učini ono što često čini alkohol, tablete, i ograničavajuće misli.
Život je tu da bi bili dobri putnici, a ne dobri stanari...nigdje nije dobro zadržati se predugo..
Oni što uistinu rade što ih veseli,i tjera im krv da kola brže, na kraju su prizemljeniji nego masu onih koji se čvrsto drže svoje ograde (svojih ograda,u kojim god oblicima jesu). Mi se mijenjamo, ali naša psiha, duh je ono što jača, što nam daje sjećanje i svijest. On je sposoban prisjetit se svega, zavirit kamo gd je potrebno, za naše dobro. Krivnja i samooptuživanje onemogućavaju progres. S krivnjom umjetnst ne postoji, i ne može se stvoriti,ni živjeti. Krivnja sve zamrzava.
Post je objavljen 26.11.2011. u 11:48 sati.