Godine prolaze. Svaki zaboravljeni dan stoji iza teškog zastora. Trudim se svim snagama osjetiti miris tvoje kože.
Možda tada nećemo propasti zastvarno.
Ponekad se okrenem i pogledam prekrižene datume na starom prašnjavom kalendaru.
Trečeg sam ti ljubila oči prvi put, jedanaestog sam ti dopustila da me upoznaš, ove godine sam ti dala svoje postojanje. Tridesetog si napustio moje malo sklonište. Ostalo sam pobrisala iz ove kaotične glave.
Možda ništa osim tvoje iskrenosti ne smatram važnim? Možda se samo šalim.
Tada hodam kroz prizore u glavi. Shvaćam po prvi put koliko su izobličeni vlastitom emocijom.
Kada sam ti poklanjala poljubac, gledao si u stranu.
Kada sam ti pokazala svoju stvarnost, oči su ti bile staklene.
Kada sam te imala, imala sam samo tvoje odbljeske.
U tom trenutku shvaćanja realnog i hladnog svijeta moja nježnost umire i postaje odrasla. Očekuje, više se ne nada.
Gubi svaki trag razigranosti i naivnosti koji me tako brižno oblikovao kroz godine.
Spoznaje mi skamenjuju izraz, bježim u sebe. Djeliči razočaranja odlaze kroz pore moje kože te se ljepe za tvoje bijelo lice.
Počinješ se braniti od oštrih optužba i stružeš moj ponos sa svojih obraza. Tijelo mi se trese - potpuna kontrola nevjerice.
Lice ti krvari. Tako si tužan u svojoj hladnoći.
Uzimam ono što je ostalo i zatvaram se u sobu punu tvojih riječi. Onih stvarnih, onih nestvarnih.
Hranim se željom koja lagano blijedi i umire. Pijem vlastite suze.
Ti dani stoje prekriveni maglom na numeriranom bijelom papiru. Ne sjećam se većine.
Odjednom je sunce izašlo.
Ali tvoji mirisi se nisu vratili. Tvoj hihot postaje samo zadnji glas jeke. Dodiri za kojima sam žudila blijede s moje kože. Riječi su se izgubile u vrtlogu misli i ostale nedorečene. Zaboravljam boju tvojih očiju.
Čujem te još ponekad, udaljeno i tiho. Osjetim tvoj miris na drugoj osobi. Osjetim te u prolazu. Ponekad se okrenem na cesti na zvuk svog imena. Tu i tamo znam da me gledaš.
Zaboravljam, zaboravljam sve. Zaboravljam sebe u tebi.
Brišem svoje obrise sa svoga kalendara. Otkidam stranicu.
Prazan papir ulijeva sigurnost neizvjesosti.
Post je objavljen 26.11.2011. u 01:58 sati.