Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Fight club

Jean Valjean podigao je kamen sa puta i njime razbio stakleni izlog lokalne pekare da bi ukrao štrucu kruha za sestru udovicu i njeno sedmero gladne djece. To je bio krimen zbog kojeg je završio na 19godišnjoj robiji. U svijetu koji nevidljivim preprekama odvaja gladnu djecu od kruha, krimen je ne razbiti taj izlog.

Nemojte me shvatiti krivo, krimen je i razbijanje stakla, ne zagovaram scenarij po kojemu će sada svaka budala sebi uzeti za pravo uništavati tuđu imovinu jer mu je teško u životu. No promatrajući svijet oko sebe, ako bolje pogledamo, svuda možemo uočiti te nevidljive prepreke kroz koje gladna sirotinja sve očajnije i bjesnije promatra nedostupno bogatstvo, na koje lupa i vrišti - dajte nam kruha!

Njihova glad nije krimen. Krimen je ono što je prouzročilo glad. U jednom UNovom izvještaju iz Afrike, otkriveno je kako čuvari, doslovce ispred nosa izbjegličkog logora punog žena i djece koja umiru od gladi, skrivaju skladište prepuno hrane. Zar uskraćivanje hrane i korupcija nisu krimen. U bijegu pred bijedom i ratom, afričke izbjeglice odavno gladno promatraju u bogat izlog Europe i sanjaju neki bolji život. Da bi ga dosegli, posežu za njim preko Sredozemnog mora i skončavaju na njegovom dnu u brodskim ruzinama. Zar rat i genocid nisu krimen. Rastrojeni osiromašeni branitelj očajno samoubilački vrišti i sa bombom u ruci traži pomoć i pravdu na benzinskoj postaji, da bi ga potom smakli na krovu cisterne. Zar ubojstvo očajnika nije krimen. Radnice prosvjeduju zbog višemjesečne neisplate plaća. Radnici štrajkaju glađu zbog otkaza. Ljudi kopaju po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama i ostacima hrane. I na Wall Streetu, stožeru financijske pljačke svijeta, sada već lupaju o taj stakleni bogataški izlog sa kruhom, i vrište i traže i posežu za kamenjem. Uzvraćaju im pendrecima po glavi. Zar represija nije krimen.


Fincherov Fight Club 1999.godine proročanski je vizualizirao užas i ludilo koje će se tek zbiti. Kroz rascijepljenu psihu i frenetičan govor filmskog jadnika Tyler Durdena (o potrebi rušenja cijelog financijskog, kapitalističkog, potrošačkog sustava) oslikana je bezizlazna situacija i budućnost ovakvog stanja koje u svijet rađa nekontrolirani gnjev i ekstremizam. Mislili smo da je samo riječ o dobrom, doduše vrlo uznemirujućem filmu. Dvije godine kasnije dogodilo se rušenje World Trade Centra. Suludi Klub Boraca s druge strane svijeta digao je simbole financijskog, kapitalističkog i potrošačkog sustava u zrak. Klub s druge strane svijeta razbio je najsjajniji stakleni izlog, za kojeg je smatrao da uopće ne bi trebao postojati. Samo što ovo nije bio film. Ovo je bila krvava stvarnost.

Sve dok postoje zakoni koji stvaraju pakao usred civilizacija,
Sve dok muškarci bivaju degradirani, žene uništene, a djeca u strahu,
Sve dok bude neznanja, siromaštva i bijede na Zemlji, priče kao što su ova moraju biti pričane.

Victor Hugo, Jadnici


Užasan razmjer ovog zločina odražava razmjer i onog drugog sustavnog globalno-pljačkaškog zločina koji ga je potakao. I zato mora postojati način da ta gladna, popljačkana i s pravom sve gnjevnija masa Jadnika, dođe do svog kruha bez prepreka. Oni koji inzistiraju na nevidljivim preprekama, na tim globalnim staklenim izlozima, oni koji inzistiraju da oni moraju postojati, oni koji ih brane svim sredstvima – oni jednostavno ne govore istinu. Ne govore istinu, jer nitko ne mora biti gladan. "This could be Heaven for Everyone..." Nitko ne bi smio moliti za posao i kruh, odnosno za elementarna prava čovjeka. Oglušivati se na glasove očajnih i gladnih, upućivati siromahe „ako nemaju kruha neka jedu kolače“, mlatiti gladne jer vrište da su gladni, tvrditi da to tako mora biti, tvrditi da rješenje ne postoji – sve je to krimen bešćutnosti i pohlepe koji vodi novom krimenu iz očaja, koji vodi onom bačenom kamenu i razbijenom izlogu, novim klubovima boraca, nasilju, razbijenim glavama, ubojstvima, terorističkim napadima, vječnim ponavljajućim revolucijama.

Cantona nastavlja rat protiv banaka: Istinska revolucija je vadjenje novca iz bankomata

T-Zombix istražuje: Zašto banke ne šljive Cantonu?


"americans withdraw the money from the banks and invest in local banks and credit unions"
Arianna Huffington and Rob Johnson - Move Your Money: A New Year's Resolution

Should you ditch your bank?

Bank of America forbids withdrawal-of-money protest


Mora postojati način da gladna i sve gnjevnija masa dođe do svog kruha bez žrtava. Ako se taj način ne pronađe, čovječanstvo će se i dalje vrtiti u krugu krvavih revolucija. Dok god je odgovor sitih i bogatih još više oružja, još više represije, još više nafte, još više marketinških planova, zajmova, kredita, guljenja kože svijeta na živo, još više bogatstva, biti će tako. Očajni i gladni i dalje će posezati za kamenom, ali taj kamen sada postaje iPhone, Internet, pištolj, puška, eksploziv, bomba. Jer su se u međuvremenu i Jadnici naoružali. Na djelu je borba za opstanak. U tom vrzinom kolu nitko neće biti izuzet.

p.s.
...a ovo bi mogao biti Raj za sve.


Post je objavljen 26.11.2011. u 00:25 sati.